Palpitacija

Definicija

Palpitacija je čest, neugodan simptom koji se može definirati kao osjećanje kucanja srca koje je većinom uzrokovana promjenom srčanog ritma ili frekvencije, odnosno pojačanom kontraktilnošću.

Palpitacija ili lupanje srca

Palpitacija nije patognomonična ni za jednu vrstu poremećaja; ustvari, palpitacija često ne odražava primarno fizički, već psihološki poremećaj.

Čak i kad se palpitacija javlja kao vodeći simptom, dijagnoza osnovne bolesti postavlja se većinom na osnovi drugih pratećih simptoma i podataka.

Međutim, pacijenti joj često pridaju veliku važnost jer se boje da palpitacija može ukazivati na ozbiljno oboljenje srca. Strahovanja su izraženija u pacijenata kojima je rečeno da mogu imati oboljenje srca; njima palpitacija može izgledati zloslutnim znakom prijeteće katastrofe.

Budući da je posljedična anksioznost često povezana s povećanom aktivnošću vegetativnog sustava, s porastom srčane frekvencije i kontraktilnost, spoznaja ovih promjena može u pacijenta dovesti do začaranog kruga koji nerijetko vodi u invalidnost.

Pacijenti opisuju palpitaciju raznim izrazima, kao “lupanje”, “treperenje”, “prebacivanje” ili “preskakanje” i u većini slučajeva bit će jasno daje riječ o simptomu poremećenog rada srca. Osjetljivost na promjene srčane aktivnosti među ljudima znatno varira. Izgleda da neki pacijenti nisu svjesni najozbiljnijih, kaotičnih aritmija, dok su drugi uplašeni povremenim ekstrasistolama.

U stanjima tjeskobe često je snižen prag na kojem poremećaji frekvencije i ritma izazivaju palpitacije. Svijest je o otkucajima srca također pojačana u večernjim satima i u trenucima introspekcije, dok je manje izražena u razdobljima aktivnosti.

Pacijenti s organskim oboljenjem srca i s kroničnim poremećajima srčane frekvencije, ritma ili udarnog volumena, priviknu se na ove abnormalnosti i na njih su često manje osjetljivi nego zdrave osobe. Peizistentna tahikardija ili atrijska fibrilacija ne mora biti praćene trajnim palpitacijama,za razliku od iznenadnih, kratkotrajnih promjena srčane frekvencije ili ritma koje često uzrokuju znatne subjektivne tegobe. Palpitacije su nadasve prominentne kad je uzrok ubizane srčane frekvencije, kontraktilnosti ili aritmije prolazan i epizodičan. Obrnuto, u emocionalno stabilnih osoba, palpitacije tijekom vremena sve manje smetaju.

Patogeneza

U normalnim okolnostima ritmički otkucaji srca su nezamjetni u zdrave osobe mirnog ili prosječnog temperamenta. Normalne osobe mogu osjetiti palpitacije uz naporne fizičke poslove ili kad su emocionalno ili seksualno uzbuđene. Ova vrsta palpitacija je fiziološka i predstavlja normalno saznanje o pretjeranom radu srca. tj. spoznaja srca čija je frekvencija ubrzana. a kontraktilnost pojačana.

Do palpitacija zbog ubrzanog rada srca može doći i u nekim patološkim stanjima, npr. u groznici, u akutnoj ili teškoj anemiji ili u tireotoksikozi.

Kad je palpitacija jaka i pravilna, obično je uzrokovana povećanim udarnim volumenom. Treba uzeti u obzir patološka stanja, kao što su aortna insuficijencija ili razna hiperkinetičkastanja krvotoka (npr. anemija, arteriovenska fistula i tireotoksikoza), ali i benigni. tzv. idiopatski hiperkinetički sindrom srca.

Do palpitacija može doći i odmah nakon srčanog usporavanja.kao što je toslučajsiznenadnim javljanjem potpunog atrioventrikulskog bloka ili prilikom konveizije atrijske fibrilacije u ritam sinusa. Neobične kretnje srca unutar prsnog koša također su često uzrok palpitacija. To se odnosi na ekstrasistole i na kompenzacijske stanke jer su obje udružene s promjenama srčane dinamike.

Etiologija

U najvećem broju slučajeva pacijentova će anamneza uputiti na dijagnozu. Preuranjena kontrakcija i postekstrasistolički otkucaj često se opisuju kao “preskakanje” ili pacijent kaže da osjeća “kako mu se srce prevrće”.

Stanka koja slijedi nakon preuranjene kontrakcije može se osjetiti kao izostanak kucanja srca. Prva ventrikulska kontrakcija koja slijedi nakon stanke maže se osjetiti kao neobično snažan otkucaj i opisuje se kao “udar” ili kao “tutanj”.

Kad su ekstrasistole brojne, kliničkose razlikovanje od atrijske fibrilacije maže postići bilo kojim postupkom koji povećava frekvenciju klijetki. U osoba bez ozbiljnog oboljenja srca ekstrasistole se mahom proijeduju s porastom frekvencije i obično nestaju pri vrlo brzom ritmu, dok se ventrikulska iregularnost kod atrijske fibrilacije u tom slučaju povećava.

Tahikardije

Tahikardije su česti i važni medicinski uzroci palpitacija. Ventrikulska tahikardija, jedna od najopasnijih aritmija, rijetko se prokazuje palpitacijama, stoje vjerojatno posljedica abnormalnog slijeda, i oštećene koordinacije i jakosti ventrikulskih kontrakcija. Ako se pacijenta pregleda između napadaja, dijagnoza ektopijske tahikardije i njenog tipa ovisit će o anamnezi, ali se precizna dijagnoza može utvrditi tek onda kada se tijekom napada snimi elektrokardiogram i prati učinak pritiska na karotidni sinus.

Način nastupa i prestanka daje najvažniju smjernicu u razlikovanju sinusne od drugih oblika ektopijske tahikardije. Ektopijski ritmovi karakteristično počinju trenutačno, dok sinus tahikardija ima postupniji početak i završetak kroz nekoliko sekunda ili minuta. U odredivanju uzroka tahikardije od velike pomoći mogu biti kontinuirana ambulantna (Holter) elektrokardiografija, te traženje od pacijenata da zabilježe vrijeme nastupa i prestanka paplpitacija.

Ostali uzroci palpitacija

Ostali uzroci uključuju tireotoksikozu, hipoglikemiju, feokromocitom, groznicu i lijekove. Povezanost između nastanka paplitacija i pušenja, uzimanja kave, čaja, alkohola, adrenalina, efedrina, aminofilina, atropina i tireoidnih lijekova može se obično ustanoviti iz detaljne anamneze.

Palpitacije kao manifestacija tjeskobnih stanja

U određenim okolnostima osobe koje su fizički zdrave i emocionalno stabilne, mogu imati palpitacije. Za vrijeme ili odmah nakon velikih fizičkih napora ili za vrijeme iznenadne emocionalne napetosti, palpitacija je uobičajena i obično je udružena sa sinus tahikardijom. U osoba slabe kondicije, bez organskog oboljenja srca, sinus tahikardija izazvana fizičkim naporom može biti prekomjerna i udružena s palpitacijama.

U nekih osoba palpitacija može biti jedna od glavnih manifestacija epizode akutne tjeskobe. U drugih osoba palpitacije, zajedno s drugim simptomima, mogu predstavljati produženu tjeskobnu neurozu ili doživotni poremećaj kojeg karakterizira promjenjiva autonomna funkcija.

Nije jasno jesu li ove tegobe samo znak kroničnog, duboko ukorijenjenog stanja tjeskobe uz normalni autonomni živčani sustav ili ovise o nestabilnosti autonomnog sustava. U svakom slučaju, klinička važnost razlikovanja između prolaznih i trajnih oblika je u tome da su prvi prolazni, često raspršeni postojanom persuazijom. dok su potonji otporni na najstručniju i najcjelovitiju psihijatrijsku terapiju. U tom slučaju pacijent se mora liječiti pomno planiranom psihološkom potporom uz davanje trankvilizatora. Ovaj kronični oblik palpitacije, poznat pod raznim imenima, kao što su sindrom Da Costa, vojničko srce, sindrom napora, iritabilno srce, neurocirkulacijska aslenija i funkcijska kardiovaskularna bolest. Pored palpitacija. glavni simptomi su iz anksioznog kruga.

Fizikalni pregled obično otkriva tipične nalaze hiperkinetičkog sindroma. Ovi uključuju lijevo parastemalno odizanje, prekordijski ili apikalni sistolički šum. divergentni tlak. visoko i brzo bilo te prekomjerno znojenje. Elektrokardiogram može pokazati manje depresije ST-spojnice uz inverziju T-valova pa može navesti na pogrešnu dijagnozu koronarne bolesti:ovo je nadasve vjerojatno kad su takvi nalazi udruženi s osjećajem bolnog retrostemalnog pritiska, često nazočnog u emocionalnom stresu.

Postojanje bilo koje organske bolesti jedan je od glavnih uzroka temeljne tjeskobe koja često precipitira ovaj funkcijski sindrom. Stoga, čak i kad postoje nesumnjivoobjektivni dokazi organskog oboljenja srca, treba uzeti u obzir mogućnost da je za simptome odgovorno popratno anksiozno stanje. Palpitacije udružene s organskim oboljenjem srca gotovo su uvijek praćene aritmijom ili tahikardijom. dok se u tjeskobnih pacijenata opažaju uz pravilan ritam i uz frekvenciju srca od 80 ili manje otkucaja u minuti.

Anksioznost, za razliku od organske bolesti srca, prati i posebna dispneja s uzdisanjem. Kratkotrajna probadajuća bol, lokalizirana na apeksu. koja zna trajati satima ili danima i biti praćena hiperestezijom, obično je uzrokovana tjeskobom, a ne strukturnim promjenama srca. Vrtoglavica, koja se nerijetko vida pri ovom sindromu, maže se izazvati hiperventilacijom ili promjenom položaja tijela iz ležećeg u uspravni.

Liječenje

Terapija palpitacija zbog tjeskobe je teška i ovisi o otklanjanju uzroka. U mnogim slučajevima dovoljan je temeljit pregled srca i zaključak da je nalaz normalan. Pacijentu treba savjetovati da se više kreće. Kad je stanje tjeskobe odraz kronične anksiozne neuroze ili sličnog emocionalnog poremećaja, vjerojatnije je da će simptomi perzistirati.

Ako se simptom ne javlja za vrijeme pregleda, vrlo je korisno snimanje ambulantnog elektrokardiograma po Holteru i precizno vremenska koreliranje srčane frekvencije i ritma s palpitacijama, kako bi se utvrdila ili isključila moguća aritmija.

Na taj se način može također objektivno procijeniti učinkovitost antiaritmičke terapije, bez isključivog oslanjanja na subjektivne simptome pacijenta. Beta-adrenergična blokada propranololom. počevši sa 40mg/d u nekoliko doza, pa sve do 400 mg/d, ili s ekvivalentnim dozama beta-adrenergičnih antagonista dugotrajnijeg djelovanja, maže biti vrlo učinkovita u pacijenata s palpitacijama i sinus ritmom ili sinus tahikardijom.

Treba istaknuti jednu činjenicu. U pravilu, palpitacije uzrokuju tjeskobu i strali koji su nesrazmjerni njihovoj važnosti. Kad se uzrok točno odredi i pacijentima objasni njegovo značenje, njihova strahovanja se u pravilu smanjuju, a često potpuno nestaju.