Hijatus hernija

Hiatus hernia
Hiatus hernia

Definicija

Hernija (kila) predstavlja protruziju nekog unutrašnjeg organa kroz mišićni zid koji ga okružuje. Hijatus hernija, odnosno hernija hijatusa jendjaka ili kako se u svakodnevnom govoru naziva želudačna kila, nastaje kada želudac prolabira u grudni koš iz trbuha, kroz otvor na dijafragmi.

Etiopatogeneza

Zakrivljena mišićna stijenka – dijafragma – odvaja grudnu šupljinu od trbušne šupljine, pa jednjak mora proći kroz otvor (hijatus) kako bi stigao do želuca.

Hijatus hernija se javlja kada mišićno tkivo oko otvora oslabi, pa se abdominalni dio jednjaka – često s dijelom želuca – izboči nagore kroz hijatus u grudnu šupljinu. Izbočenje (ili hernija) tvori zvonoliku oteklinu pri dnu jednjaka.

U većini slučajeva hijatushernija ne pričinjava tegobe bolesniku. Međutim, ponekad ona može djelovati na rad mišićnog ventila (ezofagealnog sfinktera) koji održava jednosmjerni tok hrane iz jednjaka u želudac. U tom slučaju dolazi do refluksa kiseline, tj. kisela tekućina nakuplja se u jednjaku.

Klinička slika

Glavni simptom je obično žgaravica (osjećaj da vas nešto peče u grudnom košu). U vrlo rijetkim slučajevima bol zahvaća i vrat i ruke; ako su bolovi jaki, bolesnik ih može pogrešno pripisati koronarnoj trombozi. Ako se prignete ili legnete, kiselina može lako prodrijeti iz želuca u jednjak, pa žgaravica upravo zbog toga može biti vrlo jaka pošto legnete.
Mogući dodatni simptom je izbacivanje (regurgitacija) kisele tekućine u usta. Često je i podrigivanje, iako do toga obično dolazi zato što bolesnik guta zrak u nastojanju da sebi olakša tegobu.

Hijatus hernija je vrlo česta, osobito među starijim, gojaznim osobama. Međutim, simptomi nisu prisutni u svim slučajevima. Hijatus hernija se znade u određenoj mjeri javiti i u trudnoći.

Hijatus hernija sama po sebi nije teško ili opasno stanje. Međutim, trajniji refluks kiseline, koji se javlja zbog hijatus hernije, može dovesti do upale, a i ulceracije jednjaka. Upala sa svoje strane može izazvati strikturu jednjaka (ožiljno suženje jednjaka). Ako ulkusi u jednjaku krvare, što je rijetko ali ipak moguće, može se razviti anemija.

Liječenje

Samopomoć: najdjelotvornija mjera samopomoći jest smanjenje težine, jer ćete se time gotovo uvijek riješiti i hijatus herniju. Nemojte se sagibati, osobito nakon obroka. Nemojte nositi tijesne steznike ili pojase. Podignite uzglavlje oko 100 mm kako biste noću spriječili refluks kiseline. Izbjegavajte alkoholna pića koja obično otežavaju simptome, i ne pušite, jer pušenje općenito pogoršava želučane i probavne tegobe. Pokušajte uzimati neko antacidno sredstvo koje lako možete bez recepta nabaviti u apoteci. To će ublažiti simptome jer će neutralizirati želučanu kiselinu i zaštititi sluznicu jednjaka. Kao i kod čira dvanaesnika, simptome ćete često moći ublažiti ako jedete nekoliko manjih obroka tokom dana umjesto samo dva ili tri obilna obroka.

Stručna pomoć: ako vam antacidi ne pomažu, liječnik vam može preporučiti drugu vrstu antacida, tj. tekućinu koju ćete uzimati nakon obroka. Kako bi se smanjio povratni tok kiseline iz želuca u jednjak liječnik vam može propisati i lijek koji ubrzava prolaz hrane kroz želudac. Ovim mjerama se hijatus hernija obično može izliječiti; ako potraje, bit će možda potrebna operacija. Operacija je razmjerno jednostavna, a rezultati obično dobri. No bez obzira na liječenje, hijatus hernija će se vjerojatno ponovno javiti kod gojaznih osoba.