Cervikalna trudnoća i cervikalni abortus

Usađivanje jajne ćelije u sluzokoži grlića, pošto se ovulum ipak nalazi i razvija u uterusu, trudnoća je ektopična a ne ekstrauterina. Vrlo je rijetka a nastaje zbog:

• nepripremljene sluznice na gornjem dijelu uterusa,
• pojačane aktivnosti miometrijuma i bržeg prolaska jajeta.
• zakašnjelog sticanja implantacionih sposobnosti jajeta.

Te se ovulum usađuje u endocerviks.

U početku trudnoća protiče bez posebnih tegoba i simptoma. Kasnije, sa rastom ovuluma razvlače se zidovi cerviksa, i javljaju se prvi znakovi karakteristični za ovu patološku nidaciju.
Zbog nepovoljnih uslova za razvoj ovuluma, već u drugom ili trećem mjesecu trudnoće nastaje djelimično odljuštivanje horionskih čupica, što je u početku praćeno slabijim krvarenjem, a ponekad i slabim kontrakcijama i bolovima.
Pri bimanuelnom pregledu i pregledu pomoću spekuluma, osim što se javlja lako krvarenje, dobija se utisak daje grlić veoma skraćen i spoljno ušće uterusa prohodno za vrh kažiprsta ili je u toku širenja.
Na gornjem kraju „gravidnog uterusa”, pipa se čvrst tumor” koji se često dijagnostikuje kao miom uterusa, a u stvari je prazno tjelo uterusa.
CERVIKALNI ABORTUS
Krvni sudovi gravidnog cerviksa veoma su prošireni, pa u slučaju spontanog abortusa, koji po pravilu nastupa u II, a najkasnije u III mjesecu, javlja se veoma obilno krvarenje iz mjesta insercije ovuluma.
Krvarenje je veoma  obilno, jer potiče iz jakih i proširenih ogranaka arterija uterina, kako ne pokazuje tendenciju spontanog zaustavljanja,. Prije svega zbog nedovoljne elastičnosti i slabije kontraktilne sposobnosti zida cerviksa, koji nije u stanju da stegne i zatvori prekinute sudove.

Dijagnosticirana cervikalna trudnoća se odmah mora instrumentano prekinuti kiretažom, jer spontano nastalo krvarenje može izazvati smrt  trudnice. Nekada je potrebna i histerektomija da bi se spasio život.