Bubrežni krvotok

Bubrezi dobivaju krv putem A. renalis i to 23% od srčanog minutnog volumena, odnosno oko 1200 ml/min.

A. renalis se grana na interlobarne arterije, zatim u arkuatne arterije, one u interlobularne arterije od kojih se odvajaju aferentne arteriole. Grananjem aferentnih arteriola nastaje mreža glomerulamih kapilara. Krv iz ovih kapilara ide u eferentnu arteriolu, zatim u u drugu kapilarnu mrežu, to je mreža pretubularnih kapilara. Glomerularna kapilarna mreža je mreža pod visokim pritiskom i tu se vrši filtracija tekućine iz plazme u tubule, dok je mreža peritubularnih kapilara mreža pod niskim pritiskom i tu se vrši reapsorpcija tekućine iz tubula natrag u krv. Ove dvije mreže su međusobno odvojene eferentnom arteriolom tako da nadzor nad protokom, kroz ovu arteriolu, kao i nadzor nad protokom kroz aferentnu arteriolu utječe i na protok krvi kroz ove dvije kapilarne mreže. Krv iz peritubularnih kapilara prelazi u venule zatim u interlobularne vene, arkuatne, interlobarne  vene  i na kraju u v. renalis.

Jukstamedularni nefroni imaju posebnu mrežu peritubularnih kapilara koja se naziva vasa recta. Ona sudjeluje u izlučivanju koncentrovanog urina kao protustrujni izmjenjivač.

Protok krvi kroz bubrege je određen postojanjem gradijenta pritiska između artrijske i venske krvi i ukupnog perifernog otrora.

Na krvotok kroz bubreg imaju uticaj nervni i humoralni faktori :

• nervni – simpatikus- dovodi do vazokonstrikcije krvnih žila bubrega što smanjuje protok krvi kroz bubrege
• humoralni faktori- vazokonstriktori (adrenalin, noradrenalin, endotelin, vazopresin), i vazodilatatori ( nitrični oksid, prostaglandini, bradikinin)