Važnost fosfora u ishrani

Izvor fosfora
Izvor fosfora

Izvor fosfora
Izvor fosfora

Prisutan je u kostima, zubima i tjelesnim tečnostima. U obliku organskih jedinjenja je u sastavu proteina (nukleoproteidi), šećera (heksafosforna kiselina) i masti (lecitin). Učestvuje u regulaciji acidobazne ravnoteže u organizmu, te homeostazi jona vodonika. Nedovoljno unošenje dovodi do deficita vitamina D3 i kalcijuma i posljedičnog rahitisa. Najviše ga ima gdje i kalcijuma (mlijeko, jaja, sir, riba, mesu, mesnim proizvodima i žitaricama). Preporučeni dnevni unos za djecu 1-10 godine 200 mg, omladinu i odrasle 700-1000 mg, trudnice i dojilje 1200 mg.

Promet i ravnoteža fosfora u organizmu

Fosfor se vrlo dobro unosi u organizam zahvaljujući dobroj apsorpciji u crijevima, koja nije u vezi s promjenom potrebe na fosforu. Ravnoteža fosfora u organizmu se regulira primarno izlučivanjem putem bubrega.
Drugi važan moment za unos fosfora je prisustvo fitinske kiseline ili inozitola u namirnici. Oni tvore netopive spojeve inozitol fosfat i fito fosfat koji mi ne možemo probaviti, i takav fosfor nam je nedostupan, tj njegova bioiskoristivost je vrlo mala. Takvi oblici fosfora nalaze se u grahu, grašku, žitaricama i orašastim plodovima. Međutim, ukoliko se žitarice pripremaju s kvascem, kao što je to dizano tijesto za pečenje kruha, situacija se poboljšava jer kvasac sadrži enzim fitazu koja oslobađa dio fosfora i čini ga biodobavljivim za našu probavu. Prirodno prisutne korisne bakterije u mikroflori u debelog crijeva također su kadra osloboditi fosfor od fitinske kiseline i učiniti ga dostupnim za apsorpciju. Takva aktivnost fitaze na hranu, bilo iz endogenih ili egzogenih izvora, može povećati biodobavljivost fosfata oko 50%, što je vrlo značajan iznos, uzevši da su nam dnevno potrebne, u odnosu na druge minerale, relativno velike količine fosfora.

Deficit fosfora

Deficit fosfora koji bi nastao nedovojlnim unosom iz hrane praktički je neostvariv. To je stoga što je fosfor vrlo rasprostranjen element u svim vrstama hrane, pa se bez obzira na izvor, kod normalne prehrane vrlo lako skupi potrebna količina. Međutim, u određenim situacijama može doći do deficita usljed određenih poremećaja u radu bubrega ili faktora koji utiču na apsorpciju fosfora. Tako kod dugotrajne upotrebe lijekova antikonvulziva, antacida koji sadrže aluminij ili dugotrajnog uzimanja suplementacijskog kalcij karbonata (fosfor je kod apsorpcije vezan za apsorpciju kalcija) može doći do smanjenja apsorpcije fosfora, iako je u dovoljnim količinama u hrani. Hipofosfatemija može se razviti i kod pojedinaca koji imaju problem gastrointestinalne malapsorpcije, diabetes mellitus, hiperparatireoza, disfunkciju bubrega ili boluju od kroničnog alkoholizma (sa ili bez popratnog oboljenja jetre). Posljedica hipofosfatemija je gubitak koštane mase, slabost i loš apetit.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.