Adaptacija na povišenu temperaturu okoline

Čovjek je homeotermni organizam kojem je potrebno da održava tjelesnu temperaturu u relativno uskim granicama bez obzira na promjenu temperature u njegovoj okolini. Sam ljudski organizam možemo u pogledu održavanja toplote gledati kao dvije cjeline, tj. kao jezgru (koju sačinjavaju unutrašnji organi toraksa, abdomena, vrata i glave) i koru (koju čine ekstremiteti, i omotači maloprije pomenutih dijelova tijela).

Pri tome je u interesu organizma da temperatura jezgre bude što je moguće više konstantnija, a pri tome se preko kore vrši odavanje toplote.

Čovjek se rješava viška toplote na četiri načina:

• konvekcijom (zagrijavanje hrane, pića i vazduha koji se unose u organizam)
• kondukcijom (zagrijavanje sloja vazduha na površini tijela)
• znojenjem
• zračenjem

Pri normalnim uslovima većina toplote gubi se zračenjem 45%, konvekcijom i kondukcijom 30% a znojenjem 25%. Međutim kada temperatura okoline pređe 33° C onda znojenje preuzima vodeću ulogu u odvođenju toplote i njegovo zatajivanje dovodi do teških poremećaja. Naime isparavanjem 1l vode izgubi se oko 550kcal toplotne energije, a čovjek i može da luči i do 2,5l znoja na sat kada je aklimatizovan.

Odavanje toplote znojenjem zavisi u mnogome od temperature zraka ali je i jako bitan parametar zasićenost zraka vodenom parom jer veće zasićenje otežava isparavanje pa tako kažu da čovjek na suhom zraku uz obezbjeđeno provjetravanje čovjek izdrži na 95° C nekoliko sati,  a kad je zrak vlažan tj. kad je sparina ili omara temperature od 35° C su nepodnošljive.

Strujanje vazduha olakšava gubitak toplote konvekcijom (gubi se zagrijan zrak sa površine tijela).

Adaptacija na toplotu – aklimatizacija

Kada se zdrav organizam izloži djelovanju toplote puls postaje brži, krvni pritisak je nestabilan (obično ima tendenciju da pada), a tjelesna temperatura raste. Koža lica i gornjih dijelova tijela je zacrvenjena.

Kasnije raste subjektivni osjećaj neugodnosti zbog toplote, pojavljuje se glavobolja i vrtoglavica, a sa znojenjem dolazi i žeđ (koja nije dovoljna da nadoknadi gubitak tečnosti). Pojavljuje se dispnea, hiperventilacija i nervna razdražljivost. Javljaju se poremećaji cirkulacije sa sinkopom.

Postepenim prilagođavanjem već poslije 7 dana pa puls, tjelesna temperatura i pritisak pokazuju manju nestabilnost na djelovanje temperature, a s obzirom da su još veće površine tijela obuhvaćene znojenjem odavanje toplote znojenjem je još efikasnije, sinkopa se ne pojavljuje.

Kako smo rekli količina znojenja po satu se poslije određenog vremena može popeti i do 3l/h direktnim porastom kapaciteta žlijezda znojnica.

Zona komfora:

Je kombinacija klimatskih faktora u kojima se adaptacija na toplotu uspostavlja bez napora.

• Zimi 17,2-21,7 a taman je 18
• Ljeti 18,9-23,9 a taman je 21,7

Kod žena su nešto više jer se lagodnije oblače, a i manja im je produkcija. Pored toga na zonu komfora utiče  fizički rad i sl.

Granice izdržljivosti:

• Vlažna temperatura preko 35° C i fizički rad je nepodnošljiva
• Vlažna temperatura 33°-34° C i fizički rad je srednje teška
• Vlažna temperatura ispod 33° C i fizički rad podnosi se sa lakoćom