Humoralna regulacija disanja

Predstavlja utjecaj promjena koncentracije H jona, C0₂ i  0₂ u krvi  na veličinu  disanja. Za razliku od 0₂ čija promjena koncentracije ima periferno djelovanje, C0₂ i joni H imaju centralno djelovanje.

Za ovu vrstu regulacije disanja odgovorne su specijalizirane stanice koje registriraju promjene koncentracija ovih faktora. Označene su kao hemoreceptori, koje djelimo na centralne i periferne.

Centralni hemoreceptori su smješteni u  hemosenzitivnom području moždanog stabla i njih iskjučivo podražuju H joni, međutim, joni H slabo prolaze kroz krvno-moždanu, odnosno krvno-likvorsku barijeru, tako da promjena njihove koncentracije u tjelesnim  tekućinama, nema veliki učinak na centralne hemoreceptore u hemosenzitivnom području. Za razliku od jona H, C0₂ jako dobro prolazi kroz ove barijere, tako da kada prođe kroz njih, u međustaničnoj tekućini hemosenzitivnog područja spaja se sa H₂0 i nastaje H₂C0₃, koja disocira na H i HC0₃. Ti nastali H joni podražuju centralne hemoreceptore, a onda oni šalju signale u disajne centre i mijenjaju veličinu ventilacije.

Iako ima indirektan učinak, C0₂ stvara veći efekat, jer se više jona H oslobodi u hemosenzitivnom području sa porastom C0₂ u krvi nego kada poraste koncentracija samih H.

Za razliku od jona H i C0₂, _O2 nema centralnog djelovanja nego promjene njegove koncentracije djeluju na periferne hemoreceptore. Ovi hemoreceptori su smješteni u zidovima velikih krvnih žila, luk aorte i arterija karotis i najosjetljiviji su na promjenu koncentracije 0₂ u krvi (to znači da na njih može djelovati i promjena koncentracije H i C0₂ ali u puno manjoj mjeri).

Kada dođe do pada koncentracije 0₂, ovi receptori se podraže. Impulsi koji odlaze od njih putem vagusa i glosofaringeusa uzrokuju podražaj disajnog centra.