Metastatski tumori jetre

Metastatski maligni tumori jetre česti su u kliničkoj praksi te se uz cirozu svrstavaju u najčešće uzroke smrti od bolesti jetre. U SAD-u, incidencija klinički značajnih metastatskih karcinoma je najmanje 20 puta veća od incidencije primarnih karcinoma. Na obdukciji se metastaze u jetri nalaze u 30-50% bolesnika umrlih od malignih bolesti.

Patogeneza:

Jetra je vrlo osjetljiva na invaziju tumorskih stanica. Njena veličina, velik protok krvi, dvostruka perfuzija putem hepatične arterije i portalne vene te filtracijska sposobnost Kupfferovih stanica je čine najčešćom lokalizacijom metastaza, ako se isključe limfni čvorovi. Isto tako čini se kako lokalni tkivni faktori ili karakteristike membrane endotela pospješuju implantaciju metastaza. Gotovo svi tipovi tumora, izuzev primarnih tumora mozga, mogu metastazirati u jetru. Najčešći su primarni tumori gastrointestinalnog trakta, pluća, dojke te malenomi. Rjeđe su metastaze karcinoma štitnjače, prostate i kože.

Klinička slika:

Većina bolesnika s metastatskim karcinomom jetre manifestira se:

• simptomima koji se obično pripisuju samo primarnom tumoru uz asimptomatsko zahvaćanje jetre,
• nespecifičnim simptomima kao što je umor, gubitak težine, povišena temperatura, znojenje, gubitak apetita
• znaci koji upućuju na aktivnu bolest jetre, naročito abdominalnim bolima, hepatomegalijom ili ascitesom.

Bolesnici s proširenim metastazama u jetri obično imaju kliničke simptome koji upućuju na karcinom i povećanu jetru. Neki imaju lokalizirano otvrdnuće u jetri, a rijetko se nad tim područjem može osjetiti trenje. Biokemijski testovi jetre obično su blago povišeni i nespecifični. Oni su odraz učinaka temperature i dehidracije kao i samog infiltrirajućeg tumorskog procesa. Najčešće se nalazi povećanje alkalne fosfataze i to je često jedini poremećaj. Kod diseminirane bolesti može se naći hipoalbuminemija, anemija i rjeđe, blago povišenje razine aminotransferaze.

Kada je primarni tumor lokaliziran u gastrointestinalnom traktu, dojci ili plućima obično se nalaze vrlo visoke vrijednosti karcinoembrionalnog antigena (CEA).

Dijagnoza:

U svakog bolesnika s karcinomom, naročito ako je primarni tumor lokaliziran u plućima, gastrointestinalnom traktu ili dojci, treba pregledati jetru zbog mogućih metastaza. Biokemijski testovi jetre, naročito povećanje alkalne fosfataze ili nalaz tvorbe u jetri dokazane UZV-om, CT-om ili MRI upućuju na vjerojatnu dijagozu. Perkutana biopsija jetre “na slijepo” pokazuje pozitivan nalaz metastatske bolesti u samo 60-80% bolesnika s hepatomegalijom i povišenom razinom alkalne fosfataze. Serijsko uzimanje materijala, ponavljanje biopsije dva ili tri puta, ili citološka analiza aspirata mogu povećati dijagnostičku vrijednost za 10-15%. Rezultati su znatno bolji kada se biopsija radi pod kontrolom UZV-a, CT-a ili za vrijeme laparoskopije.

Terapija:

Većina matestatskih karcinoma slabo reagira bilo na koji oblik terapije, te je ona obično samo palijativna. Kirurško odstranjenje solitarne velike metastaze rijetko je izvedivo. Sistemska kemoterapija kombinacijom različitih kemoterapeutika može nakratko usporiti rast tumora te reducirati simptome u nekih bolesnika, ali značajno ne mijenja prognozu. Kemoembolizacija, intrahepatična kemoterapija i nekrozom alkoholom mogu djelovati palijativno. Međutim, daljnjim bi istraživanjima trebalo ispitati mogu li noviji lijekovi, kombinirana kemoterapija ili noviji programi (uključujući imunoterapiju) eventualno imati veći terapijski učinak.