
Morfologija:
Gram (-), nepokretne, asporogene diplokoke oblika zrna kafe, posjeduju fimbrije koje su vazne za adheriranje i kapsulu različite debljine koja ima bitna antigena i antifagocitna svojstva.
Kulturelne osobine:
Patogene neiserije su veoma osjetljive na uslove spoljasnje sredine. U spoljasnjoj sredini umiru u roku od 30-60 min. Veoma su osjetljive na nisku i visoku temperaturu, susenje i hemijske agense. Da bi se gonokok izolovao iz bolesnickog materijala potrebno je da se materijal uzme na pravilan nacin i odmah zasije na transportnu podlogu. Za laboratorijsku kultivaciju gonokoka potrebni su specificni uslovi, čokoladni agar sa dodatkom antibiotika koji inhibiraju rast drugih mikroorganizama i temperatura do 36-37C, mikroaerofilni uslovi (5-10% CO2). Inkubacija je od 48-72h da bi se dobio vidljiv porast gonokoknih kolonija.
Faktori virulencije:
Gonokok posjeduje brojne faktore virulencije kao sto su: kaspula, fimbrije, endotoksini koji omogucavaju adherenciju za leukocite i epitelne celije.
Oboljenja izazvana gonokokom:
Primarno je patogen za genitalni trakt gdje kod muškaraca izaziva specificni gonoroidni urethritis koji se sa donjeg dijela uretre prosiruje na gornji zahvatajuci: prostatu, sjemenovode i testise, pracen je manje ili vise obilnom gnojnom sekrecijom i moze dovesti do steriliteta. Kod zena gonoreja moze takodje zahvatiti i gornje partije genitalnog trakta i dovesti do ozbiljnih posljedica fertiliteta. Mada infekcije kod zena mogu proci i bez upadljivih klinickih simptoma. Ekstragenitalne infekcije mogu se javiti najcesce na sluzokozi gornjih i donjih kapaka i konjuktiva i to novorodjencadi koje se zaraze u toku prolaska kroz poradjajni kanal. Kao preventiva okularnih infekcija koriste se Kredeove kapi.
Mikrobioloska dijagnostika:
Materijal: uretralni bris ili iscjedak gnoja iz uretralnog kanala muskaraca, cervikalni bris ili punktat gnoja iz bartolinijevih zlijezda kod zena. Bris konjuktive kod novorodjencadi i rektalni bris kod zena i homoseksualaca.
Mikroskopsko ispitivanje:
Sa obzirom na prilicno tesku kultivaciju gonokoka mikroskopiranje direktnog preparata ima najveci znacaj u dijagnostici. Izgled direktnog preparata i preparata sa kulture se znacajno razlikuju. Direktni mikroskopski preparat predstavlja razmaz bolesnickog uzorka na predmetno staklo. Nakon susenja i fiksiranja preparat se boji na dva nacina.
- Gram – na preparatu se uocava veliki broja polimorfonukleara i parovi G(-) diplokoka oblika bubrega ili zrna kafe koje su vecim dijelom postavljene intraleukocitarno. U ranim fazama su bakterije najcesce rasporedejene ekstracelularno. Mikroskopiranje preparata uretralnog sekreta muskaraca u 95% slucajeva je sasvim dovoljna dijagnosticka metoda tako da se druge metode rijetko primenjuju. Kod zena u preparatu cervikalnog brisa gonkok se nalazi u znatno manjem procentu (50%) pa je neophodno kultivisanje uzorka na hranljivim podlogama.
- Metilen plavo – vidi se ista slika plavo obojena, a sam oblik diplokoka, njihov rasproed i polozaj se bolje uocava.
Preparat sa kulture predstavlja razmaz bakterijske kulture dobijene kultivacijom uzorka. Na njemu nema polimorfonuklearnih stanica vec se vidi cista kultura gonokoka, preparat se boji samo po Gramu gdje se uocavaju G- diplokoke, pojedinacne ili u parovima koje pokazuju fenomen polimorfizma i polihromazije (intenzitet varira od blijede do ruzicaste boje).
Kulturelno ispitivanje:
Ispituje se izgled kolonija na cokoladnom agaru u mikroaerofilnim uslovima. Gonokok formira 5 tipova kolonija. Sojevi T1 i T2 stvaraju sivkaste, sjajne i uzdignute kolonije, to su virulentni sojevi, a avirulentni sojevi T3, T4, i T5 su bez fimbrija, obrazuju vece, mat i pljosnate kolonije.
Biohemijsko ispitivanje:
- Oksidaza test: gonokok je oksidaza pozitivan. Test se izvodi uz pomoc indikatorskog filter papira koji u dodiru sa bakterijskom kulturom mijenja boju.
- Test razgradnje ugljenih hidrata je glukoza +. Neiserije su prilicno slabo fermentivne bakterije, fermentisu samo glukozu.
Serolosko ispitivanje:
- Direktna imunofluorescenca je test koji sluzi za detekciju gonokoknih antigena u razmazu bolesnickog uzrocnika uz pomoc monospecificnih poznatih antitjela obiljezenih fluorohromima.
- Aglutinacija na plocici sluzi za detekciju antigena uz pomoc monospecificnih antitjela.
- ELISA test sluzi za detekciju gonokoka u uzorcima iz genitalnog trakta.
- DNA hibridizacija test. To nije seroloska metoda ali je veoma poznat metod za detekciju gonokoka.
Terapija:
Penicilin 10-14 dana ili aminoglikozidi, najcesce visoke doze gentamicina.
Be the first to comment