
Definicija:
Disecirajuća aneurizma predstavlja razdvajanje slojeva aorte (ruptura intime i razdvajanje medije).
Etiopatogeneza:
Uzroci nastanka disecirajuće aneurizme je hipertenzija, ateroskleroza, ozljeda aorte itd. Javlja se 3–4 puta češće u muškaraca nego u žena. U osnovi oboljenja je patološka promjena medije aortne stijenke i gotovo se uvijek javlja na torakalnoj aorti. Kroz rascijep intime ulazi krvna struja i razdvaja intimu od medije i adventicije.
Imamo tri tipa disekcije (De Bakey–jeva klasifikacija):
- Tip I – zahvaćena je ascedentna aorta i disekcija se širi prema distalno u abdominalnu aortu. Ovo je najčešći tip.
- Tip II – ograničena disekcija ascendentne aorte i područja aortne valvule
- Tip III – disekcija počinje tačno ispod lijeve subklavije i širi se prema distalno u descendentnu aortu
Tip I i II predstavljeju proksimalnu disekciju, a tip III distalnu.
Smrt može nastupiti poslije nekoliko sati, dana ili sedmica, i obično je posljedica rupture aorte (tamponada perikarda, krvarenje u lijevo prsište, retroperitoneum). Također, nakon rupture intime i nastanka disekcije, može ruptuirati intima i distalno – dva lumena (pravi i lažni) “aorta poput dvocjevke”.
Klinička slika:
Iznenadna jaka bol u prsima koja se širi u leđa, abdomen i kukove. Mogu biti izraženi znaci šoka, krvni pritisak je u pravilu povišen. Kod proksimalne disekcije nastaje gubitak pulsa velikih arterija na vratu i rukama, te promjene od strane centralnog nervnog sistema. Ako je disekcija uz aortnu valvulu, razvit će se sekundarna valvularna insuficijencija. Kod distalne disekcije javljaju se znaci ishemije na nogama, a ako su zahvaćene spinalne arterije razvija se paraplegija, a kod oštećenja renalnih arterija dolazi do bubrežne insuficijencije.
Dijagnoza:
- kliniča slika
- EKG
- RTG
- aortografija
- ECHO
- CT
Liječenje:
Bez liječenja ishod je fatalan. Početno liječenje je konzervativno (cilj je ublažavanje boli, sniženje krvnog pritiska i srčane kontrakcije – da se smanji pritisak na stijenku aorte i prevenira prijeteća ruptura).
Daje se natrijum nitroprusid i propranolol. Sistolni pritisak se mora ustabiliti na 100 do 120 mm Hg. Daje se Na nitroprusid u 5% otopini glukoze 25 – 200 mikrograma/min. Kako nitroprusid povećava ejekcijsku frakciju daje se propranolol l mg I.V. svakih 5 minuta do nastupa odgovarajuće beta blokade. Puls oko 60/min. Tip I i tip II su indikacije za hitan operativni zahvat, dok se tip III konzervativno liječi i nakon toga ide eventualno operativni zahvat (elektivni zahvat). Operativni rizik je visok, 10 – 30%.
Be the first to comment