Disecirajuća aneurizma

Disecirajuća aneurizma
Disecirajuća aneurizma
Disecirajuća aneurizma
Disecirajuća aneurizma

Definicija:

Disecirajuća aneurizma predstavlja razdvajanje slojeva aorte (ruptura intime i razdvajanje medije).

Etiopatogeneza:

Uzroci nastanka disecirajuće aneurizme je hipertenzija, ateroskleroza, ozljeda aorte itd. Javlja se 3–4 puta češće u muškaraca nego u žena. U osnovi oboljenja je patološka promjena medije aortne stijenke i gotovo se uvijek javlja na torakalnoj aorti. Kroz rascijep intime ulazi krvna struja i razdvaja intimu od medije i adventicije.

Imamo tri tipa disekcije (De Bakey–jeva klasifikacija):

  • Tip I – zahvaćena je ascedentna aorta i disekcija se širi prema distalno u abdominalnu aortu. Ovo je  najčešći tip.
  • Tip II – ograničena disekcija ascendentne aorte i područja aortne valvule
  • Tip III – disekcija počinje tačno ispod lijeve subklavije i širi se prema distalno u descendentnu aortu

Tip I i II predstavljeju proksimalnu disekciju, a tip III distalnu.

Smrt može nastupiti poslije nekoliko sati, dana ili sedmica, i obično je posljedica rupture aorte (tamponada perikarda, krvarenje u lijevo prsište, retroperitoneum). Također, nakon rupture intime i nastanka disekcije, može ruptuirati intima i distalno – dva lumena (pravi i lažni) “aorta poput dvocjevke”.

Klinička slika:

Iznenadna jaka bol u prsima koja se širi u leđa, abdomen i kukove. Mogu biti izraženi znaci šoka, krvni pritisak je u pravilu povišen. Kod proksimalne disekcije nastaje gubitak pulsa velikih arterija na vratu i rukama, te promjene od strane centralnog nervnog sistema. Ako je disekcija uz aortnu valvulu, razvit će se sekundarna valvularna insuficijencija. Kod distalne disekcije javljaju se znaci ishemije na nogama, a ako su zahvaćene spinalne arterije razvija se paraplegija, a kod oštećenja renalnih arterija dolazi do bubrežne insuficijencije.

Dijagnoza:

  • kliniča slika
  • EKG
  • RTG
  • aortografija
  • ECHO
  • CT

Liječenje:

Bez liječenja ishod je fatalan. Početno liječenje je konzervativno (cilj je ublažavanje boli, sniženje krvnog pritiska i srčane kontrakcije – da se smanji pritisak na stijenku aorte i prevenira prijeteća ruptura).

Daje se natrijum nitroprusid i propranolol. Sistolni pritisak se mora ustabiliti na 100 do 120 mm Hg. Daje se Na nitroprusid u 5% otopini glukoze 25 – 200 mikrograma/min. Kako nitroprusid povećava ejekcijsku frakciju daje se propranolol l mg I.V. svakih 5 minuta do nastupa odgovarajuće beta blokade. Puls oko 60/min. Tip I i tip II su indikacije za hitan operativni zahvat, dok se tip III konzervativno liječi i nakon toga ide eventualno operativni zahvat (elektivni zahvat). Operativni rizik je visok, 10 – 30%.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.