Prostatitis

Definicija:

Prostatitis je jedna od najčešćih uroloških dijagnoza, a predstavlja upalnu promjenu  parenhima prostate.

Etiopatogeneza:

To je česta upalna bolest, ali rjeđa u mladih muškaraca. Infekcija dolazi iz uretre ili gonjih mokraćnih puteva odnosno hematogeno (gripa, sepsa, tbc).

Klinička slika:

U kliničkoj slici dominira perinealna bol, lumbosakralni bolovi, temperatura, bolno i učestalo mokrenje.

Klinički razlikujemo:

• Bakterijski prostatitis
• Akutni bakterijski prostatitis
• Hronični bakterijski prostatitis
• Hronični nebakterijski prostatitis

Akutni bakterijski prostatitis može biti kompliciran s epidimitisom, cistitisom i uretritisom.

Prostatitis nastaje sekundarno zbog vraćanja inficiranog urina iz mokraćnog mjehura u prostatu. Također je potvrđeno da intraprostatični refluks mokraće dovodi i do stvaranja prostatičnih kamenaca, koji sadrže agregate bakterija ili biofilm bakterija.

Iako su bakterije kultiviranjem dokazane samo u 5% do 10% slučajeva prostatitisa, smatra se da je taj postotak znatno viši, stoga se najčešće provodi antimikrobijalna terapija neovisno o tome jesu li bakterije izolirane (u mokraći, ejakulatu ili eksprimatu prostate).

Dijagnoza:

U standardnom dijagnostičkom postupku kod bolesnika koji ima sindrom hroničnog prostatitisa odnosno hronične bolnosti zdjelice potrebno je obaviti sljedeće: razgovor sa bolesnikom (anamneza), fizikalni pregled (uključujući i pregled prostate prstom kroz završno debelo crijevo), pregled urina i urinokultura. Preporučuje se takozvani test sa četiri ili dvije čaše, utvrđivanje indeksa tegoba (NIH-CPSI), citološki pregled urina, mikciometrija (objektivno ispitivanje mlaza mokraće) i ultrazvučna procjena količine preostalog urina nakon mokrenja. Osim navedenog može se učiniti i bakteriološka analiza ejakulata, bris mokraćne cijevi, laboratorijski nalaz PSA (prostata specifičnog antigena), cistoskopija (optički pregled mokraćnog mjehura instrumentom), transrektalni ultrazvuk prostate, kao i dodatna radiološka obrada zdjelice (ultrazvučno, CT-om i magnetskom rezonancom). Pristup bolesniku treba biti individualan i ovisan o vrsti prostatitisa i tegobama. Važno je procijeniti koje pretrage je potrebno učiniti i kada te pretrage treba učiniti.

Terapija:

Kod primjenjene antimikrobne terapije, bakterije stvaraju agregate (takozvani biofilm) u duktusima ili acinusima (žlijezdama) prostate, što je zaštitni mehanizam koji omogućuje preživljenje bakterija i u slučaju izliječenja cistitisa. Dakle, dok se antimikrobnom terapijom relativno jednostavno liječi upala u mokraćnom mjehuru, liječenje upale prostate je uvijek nedovršeno i nepotpuno.

U slučaju prostatitisa, empirijski se preporučuje korištenje uroantiseptika florokinolona (npr. norfloksacina – Noflox, ciprofloksacina – Citeral ili Ciflox ili levofloksacina) tokom 4-6 nedelja, pa i duže. U otprilike 40% bolesnika s nebakterijskim hroničnim prostatitisom utvrđeno je smanjenje tegoba na primijenjenu antimikrobnu terapiju.

“Disfunkconalno” mokrenje (sa slabom i nedovoljnom relaksacijom vrata mokraćnog mjehura tokom akta mokrenja) u bolesnika sa sindromom hroničnog prostatitisa dovodi do refluksa mokraće u prostatične duktuse, uzrokujući intraprostatičnu upalu i posljedično tome bolnost. Vrat mokraćnog mjehura i prostata imaju obilje alfa-adrenergičkih receptora, te bi se njihovom blokadom poboljšalo mokrenje i time bi se smanjio intraprostatični duktalni refluks inficirane mokraće. Prema tome, upotrebom lijekova poput terazosina, alfuzosina i tamsulozina (alfa-adrenergički blokatori) tijekom 6-12 tjedana moguće je dodatno ublažiti smetnje.

U slučaju nebakterijskog hroničnog prostatitisa mogu pomoći i nesteroidni antiupalni lijekovi, kortikosteroidi i imunosupresivni lijekovi, budući je u ejakulatu nađena povišena vrijednost citokina, na koje ovi lijekovi djeluju.

Rast i funkcija prostate pod utjecajem je lokalnog hormonskog miljea, tako da bi anti-androgen (inhibitor 5 alfa-reduktaze) djelovao na usporavanje rasta žljezdanog tkiva prostate, čime bi bili poboljšani parametri mokrenja i smanjio bi se intraprostatični duktalni refluks.