Stečena ataksija

Progresivna ataksija može biti posljedica djelovanja faktora spoljne sredine ili različitih bolesti koje zahvataju nervni sistem. Najveći broj razloga uzrokuje akutni ili subakutni razvoj ataksije, mada je moguć i spor, progresivan tok, kao kod hipotireoidizma.

• Alkohol je najvažniji egzogeni faktor koji izaziva ataksiju. Alkoholna degeneracija malog mozga javlja se kao posljedica dugogodišnjeg alkoholizma. Karakteriše se, barem u početnim stadijumima, atrofijom vermisa uz relativnu očuvanost hemisfera malog mozga. Stoga u kliničkoj slici dominira ataksija hoda i trupa, uz znatno manju zahvaćenost ruku i govora.
• Sindrom koji se karakteriše subakutnim razvojem pancerebelarnog sindroma (teška ataksija, dizartrija, ponekad dvoslike i vertigo) sa brzim napredovanjem unutar samo nekoliko mjeseci, može da bude posljedica autoimunog procesa pokrenutog postojećim kancerom (karcinom jajnika, karcinom dojke, mikrocelularni karcinom pluća, Hodgkinov limfom i dr.). Stoga i naziv paraneoplastička cerebelarna degeneracija. Ispitivanja KT-om ili NMR-om pokazuju atrofiju malog mozga, dok se u likvoru nalazi mononuklearna pleocitoza i oligoklonalne trake. Zanimljivo je da neurološke manifestacije mogu da počnu mjesecima, pa i godinama, prije nego što primarni tumor postane simptomatski.
• Nedostatak vitamina E, uslovljen bilo genetički ili poremećajima absorpcije masti (holestatska bolest jetre), uzrokuje atrofiju malog mozga i ataksiju.
• Akutna cerebelarna ataksija, obično kod djece između 2. i 6. godine života, može ponekad da se javi nekoliko dana ili nedelja nakon nespecifičnih virusnih infekcija. Stanje može da bude dramatično, sa akutnim razvojem nestabilnog hoda, tremora, dvoslika i nistagmusa, koji u 2/3 slučajeva spontano prolaze u potpunosti, dok kod ostalih mogu da zaostanu izvjesne ataksične smetnje i poremećaji u učenju. Na ovaj poremećaj treba pomisliti u slučaju razvoja akutne ataksije koja nije praćena drugim manifestacijama tipa epilepsije, meningizama i poremećaja svjesti.