Palijativna njega onkoloških bolesnika

Glavni cilj onkološkog liječenja  je potpuno suzbijanje (uništenje) malignog tumora. Medicinska pomoć treba da bude pružena i  pacijentima, kod kojih ne postoji mogućnost izliječenja, posebno u njihovoj terminalnoj fazi. Ovo područje onkologije se naziva  palijativno liječenje i njega.  Kurativan pristup u tretmanu malignih neoplazmi se primjenjuje kod oko 50% bolesnika, dok je  kod preostale polovine oboljelih već od početka moguća samo palijativna njega. Od  onih koji se liječe kurativno, samo se oko 20% izliječi. To znači da uprkos naprecima u liječenju malignih tumora oko 80% onkoloških pacijenata treba palijativnu njegu u nekoj fazi bolesti.

Prema definiciji Svjetske zrdavstvene organizacije (WHO) palijativna njega je aktivna, kompletna briga za pacijenta čiju bolest nije moguće aktivno liječiti i iziječiti. Njen cilj je prije svega otlanjanje bola i drugih simptoma. Palijativna njega pored toga ima psihološku, spiritualnu i socijalnu dimenziju. Za njeno provođenje neophodn je multidisciplinarni pristup.

Onkološki bolesnik može biti izložen patnji uzrokovanoj brojnim faktorima: bolom i drugim fizikalnim tegobama, psihološkim problemima, socijalnim, kulturološkim i duhovnim teškoćama. Oni su često međusobno uslovljeni i povezani. Fizikalne, emocionalne i druge tegobe i patnje mogu biti uzrokovane:

• samim tumorom
• stanjem koje je u vezi sa uzrokovanim (nepokretnost, slabost)
• terapijskim postupcima
• drugim, za tumor nevezanim razlozima

Palijativna njega je kompleksan pristup,  koji obuhvata:

• Kupiranhje bola i drugih fizikalnih simptoma
• Psihološka podrška bolesniku
• Socijalna podrška bolesniku
• Duhovna podrška bolesniku
• Pomoć njegovoj porodici i njegovateljima

Najčešći problemi, zbog kojih je potrebana palijativna njega i liječenje su su:

• bol
• astenija
• anoreksija-kaheksija
• anksioznost
• delirijum
• depresija
• mučnina i povračanje

Najčešči način  kontrole tegoba onkoloških bolesnika je medikamentozni. Radioterapija, hemoterapija i hirurgija imaju važnu ulogu u palijativnoj onkološkoj njezi, čak i u terminalnoj fazi. Za palijativne svrhe oni se koriste u modificiraniom obliku i u situacijama kada povoljan efekat tretmana jasno prevazilazi njegove neželjene efekte. Oni usporavaju rast ili reduciraju veličinu tumora, što će dovesti do olakšanja ili otklanjanja simptoma, bez namjere da se tumor izliječi.