Fizičke povrede su take povrede, koje mogu biti izazvane
– prevelikom toplotom (hipertermija),
– prevelikom hladnoćom (hipotermija), zatim
– električnom energijom (electrisatio), kao i
– djelovanjem RTG zraka i drugih radioaktivnih elemenata.
1. Hipertermičke povrede.
To su povrede izazvane djelovanjem visoke temprature plamena i vatre, na tijelo živog čovjeka (zaživotna opečenost), ili na leš (posmrtna).
Opečenost (combustio) može biti posljedica djelovanja
– patogene količine toplote,
– hemikalija,
– elektriciteta ili
– zračne toplote.
Djelovanje visoke temperature od vrelih tekućina i para nazivamo ofurenost ili oparenost (ambustio).
Raznolika jačina toplote, kao i trajanje djelovanja visoke temperature na površinu tijela, uslovljava četiri stepena opečenosti.
I
stepen |
Zahvaćen je samo epidermis, edem (otok) kao i eritem su glavne i osnovne promjene, koje nastaju za nekoliko sati ili nekoliko dana, zavisno od jačine djelovanja i rasprostranjenosti i ne ostavljaju nakon sanacije nikakvog vidljivog znaka, niti ožiljka. |
II stepen. | Stadium vesiculosum aut bullosum. Karakteristika ovog stadija je stvaranje mjehura koji se pojavljuju nakon izvjesnog vremena, nakon, nekoliko časova, lako je oštećen epidermis, sačuvan je germinativni sloj, tako da mjehuri saniraju za desetak dana, i što je važno za sudsko-medicinsko vještačenje, na tim mjestima ne ostaju ožiljci. |
III stepen | Stadium necroticum. U ovom stadiju zahvaćeni su svi slojevi kože, kao i potkožno tkivo i mišići. Karakteristika ovog stadija je nekroza, koagulacija bjelančevina i tromboza okolnih krvnih sudova. Povrede zarastaju sa stvaranjem ožiljaka. |
IV stepen | Carbonisatio – ugljenisanost. Ovaj stadij nalazimo samo kod djelovanja suhe toplote, dok ga ne nalazimo kod ofurenosti, jer vrele tečnosti ne mogu dostići toliku toplotu koja bi proizvela karbonizaciju. Karbonizacija većih dijelova ili čitavog tijela obično je postmortalna i nastaje kad je mrtvo tijelo i dalje izloženo plamenu. Visoka energija od udara groma ili struje visokog napona može dovesti do lokalnih karbonizacija živog tijela. |
Toplotni ekstra-duralni ekstravazat – Prilikom djelovanja plamena na lobanju, mast iz kosti izlazi u prostor između kosti i tvrde moždane opne u ekstraduralni prostor gdje se miješa sa krvlju koja kuha, tako da se formira jedna masa u ekstraduralnom prostoru koja može biti krivo protumačena kao zaživotno epiduralni hematom. Razlika između zaživotnog epiduralnog hematoma i “ekstra-duralnog ekstravazata” je prvo u lokalizaciji.
– Zaživotni epiduralni hematom je obično smješten u sljepočnom dijelu to je zaživotno zgrušana krv
– Ekstraduralni, ekstravazat – smješten je u tjemenom dijelu, ciglasto crvene boje, mastan, kao kuhan, postmortalnog je porijekla
Posmrtne promjene zbog djelovanja plamena na leš, karbonizirani leševi muških, usljed skvrčavanja prugastih mišića mogu imati “borilački stav” a kod ženskih osoba položaj “koitusa”.
– Rana smrt usljed opečenosti – je ona koja nastaje još u toku djelovanja visoke temperature.
– Pozna smrt usljed opečenosti – može nastati danima i mjesecima nakon opečenosti i najčešće je uzrokovana raznim konsekutivnim oboljenjima.
Stepen oštećenja zdravlja i nastanak smrti, zavisi od zahvaćene površine izložene djelovanju visoke temperature ali isto tako i od individualnih svojstava i životne dobi.
– Kod odraslih smrt može nastupiti ako je zahvaćena jedna trećina površine tijela trećim stepenom, ili jedna polovina površine tijela drugim stepenom. Ili ako je zahvaćena mala površina tijela čak 10-15%, ali ako je zahvaćena površina jako osjetljiva na bol, recimo predio polnih organa (šok).
– Kod novorođenčadi i male djece smrt može nastupiti ako je zahvaćena površina tijela 10-15%.
Autointoxicatio kod opečenja – Rana smrt usljed opečenosti može biti uzrokovana samootrovanjem. Raspadnute bjelančevine hemoglobin i mioglobin dovode do intoksikacije zatajenjem funkcije bubrega, začepljenjem bubrežnih kanalića raspadnim produktima. Naime, slobodni hemoglobin izlučuje se putem bubrega u kojima može biti pre-cipitiran u donjim segmentima nefrona gdje formira cilindre.
Šok kod opekotine i smrt – Rana smrt usljed opečenosti može biti posljedica
– Primarnog (neurogenog) šoka – refleksne vazodilatacije, rapidnog kolapsa periferne cirkulacije i pada krvnog pritiska
– Primarnog refleksnog šoka – usljed povrede završetka senzibilnih živaca i jako stepene boli (refleksni šok).
– Sekundarni ili opeklinski šok javlja se u slučajevima opsežnih eksudacija preko ozlijeđenih površina sa gubitkom tečnosti i zajedno sa njom gubitka elektrolita i bjelančevina.
Rana smrt kod opečenosti može biti posljedica trovanja sa ugljen monoksidom.
Pato-anatomski nalaz kod opekotina može biti vrlo raznolik.
Na prvom mjestu to su opečena područja, oko kojih su u krvnim sudovima tromboze, u
nadbubrežnim žlijezdama hiperemija, hemoragija i nekroza.
U želucu i dvanaestopalačnom crijevu mogu se naći “stres ulcusi”.
U bubrezima hemoglobinurična nefrosa,
U mozgu piknoza ganglijskih ćelija. Krv je gusta i masna.
Nalaz gara u nosu, ždrijelu i dušniku.
Nalaz, masnih kapljica u mozgu i plućima ukazuje na zaživotnu opečenost mada neki smatraju da može doći do otapanja masti usljed visoke toplote, i njenog potiskivanja sve do pluća.
Težina tijela može biti znatno smanjena usljed gubitka tečnosti.
Od spoljašnjih znakova, može biti
izražena naboranost kože u predjelu spoljašnjih očnih uglova zbog grčenja lica i kapaka, a plamenom su opaljeni samo izbočenja i nabori kože, dok su brazde između nabora manje oštećene (“pačja noga”).
Na zubima, cementna i silikatna punjenja postaju pri visokoj temperaturi još čvršća, dok se amalgamska punjenja rastale.
Po porijeklu opečenost je najčešće zadesna, dok su samoubistva (polijevanjem zapaljivim materijalom, benzinom), kao i ubistva izuzetna. Isto tako samspaljivanje najčešće duševnih bolesnika (pseudosucidiun) su rijetkosti.
Disimulacija ubistva, prethodnim usmrćenjem osoba a potom spaljivanje, da bi se ubistvo namjerno prikrilo, ili da bi se identifikacija onemogućila ili da bi se uništili tragovi zločina nije nerijetka pojava.
OFURENOST ILI OPARENOST (AMBUSTIO) I KOMBUSTIJA – RAZLIKE
patološke anatomske promjene (isto tako i kliničke pojave) su slabije izražene i slabijeg su intenziteta. Kod ambustije izražen je prvi i drugi stepen, odnosno oparotine prvog i drugog stepena, izuzetno trećeg stepena dok karbonizacije nema.
Kod kombustija stvaraju se sve četiri stepena opekotina Kod opekotina, usljed djelovanja plamena, dlake su osmuđene, dok kod ambustija nema osmuđenosti dlaka, ali se lako mogu izvući iz korijena. Vrele tečnosti usijed sile teže obično cure prema nadole i zadržavaju se u odjeći, pa će ambustiije imati drukčiju lokalizaciju nego opekotine od plamena, jer plamen obično liže prema gore.
Mjesta pokrivena odjećom kod ambustija biće manje izložena djelovanju vrelih tekućina, dok na nepokrivenim mjestima intenzitet ofurenja je intenzivniji.
DIJAGNOZA I DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA OPEČENOSTI,
sastoji se u prvom redu na utvrđivanju i razlikovanju zaživotne opečenosti od postmortonog spaljivanja. Razlikovanje zažitotne opečenosti od posmortnog spaljivanja temelji se na slijedećem:
ERITEM I EDEM KOŽE, odnosno crvenilo i tkivna eksudacija, koje nalazimo kod prvog stepena opekotina i oparotina, zaživotnog su postanka, pa su prema tome znak vitalne reakcije. Djelovanje plamena na mrtvo tijelo je bez vitalnih reakcija.
STVARANJE MJEHURA U KOŽI nalazimo kod opekotina drugog stepena opečenosti. Međutim, mjehuravost kože nije siguran znak zaživotne opečenosti jer mjehuri mogu nastati i postmortalnoa a mogu poticati i usljed trulenja.
Mjehuri zaživotne opečenosti sadrže žućkasti serum leukocite i eritrocite, dok im je dno hiperemično.
Postmortalni mjehuri sadrže malo ili nimalo seruma bez krvnih su elemenata, bez leukocita i eritrocita, i nemaju znaka vitalne reakcije mjehura. Sadrže tekućinu bez bjelančevina, onda proba kuhanjem ili proba s octenom kiselinom ostaje negativna, tekućina se neće zamutiti,dok kod mjehura koji sadrže tekućinu sa bjelančevinama, tekućina će se zamutiti.
o Truležni mjehuri su prljavo zelenkaste boje, sadrže tečnost truležnog porijekla, u kojoj je sumpor vodonik.
TROMBOZA KRVNIH SUDOVA U NEKROTIČNIM PODRUČJIMA PREDNJIH STRANA TIJELA zaživotnog je porijekla. Nakon smrti krv iz prednjih partija sliva se u donje i stražnje partije tijela pa ako nije zadržana u tim predjelima, shodno tome neće biti ni zaživotnih gruševina.
PRISUSTVO GARA NA SLUZNICAMA DUŠNIKA I LARINKSA u obliku tamnih naslaga ili upalno crvenilo, nastaju zbog udisanja dima i čađi u plamenoj atmosferi.
PRISUSTVO UGLJEN MONOKSIDA U DUBLJIM KRVNIM SUDOVIMA, dokaz je zaživotnog dospijevanja ugljen monoksida u krvne sudove, i znak je vitalne reakcije. U površne krvne sudove ugljen monoksid može prodrijeti i nakon sorti.
SPALJIVANJE MRTVACA (CREMATIO, INCINERATIO)
To je postupak za brzu mineralizaciju mrtvog tijela djelovanjem visoke temperature. Spaljivanje mrtvog tijela može se izvršiti na različite načine. U staro doba, a i danas, spaljivanje leševa vrši se na lomačama.
Kod električnih peći sa vrućim zrakom leševi se izlažu temperaturi od 800ºC do 1000ºC. Da bi se mrtvno tijelo pretvorilo u pepeo, potrebno je 1 i pol do 2 sata vremena, pri čemu od cjelokupnog mrtvog tijela ostane masa oko 2,5 kg. anorganskog materijala u količini od oko 2,5 kubična decimetra.
2 – Hipotermičke povrede
Niska temperatura na živo tijelo može djelovati opšte i izazvati opšte poremećaje, odnosno SMRZAVANJE – CONGELATIO, ali i lokalno i izazvati lokalne promjene, SMRZOTINE – PERNIO.
I stepen – dermatitis congelationis erythematosa. Lokalno djelovanje niske temperature izaziva proširenje krvnih sudova u koži što se ispoljava crvenilom kože.
II stepen – dermatitis congelationis bullosa – sa stvaranjem mjehura, a u potkožnom tkivu transudacijom i otokom.
III stepen – dermatitis congelationis necrotica – treći stepen se ispoljava u obliku nekroza,
IV stepen – dermatitis congelationis gangraenosa – gangrenozne promjene.
Opšti poremećaji usljed dejstva niske temperature na živo tijelo, očituju se u postepenom padu tjelesne temperature.
Kada temperatura padne na 31ºC dolazi do gubitka svijesti
Smrt nastupa kada je tjelesna temperatura ispod 24-25ºC.
Ostale pojave kod smrzavanja su umor, nesiguran hod (kao kod pijanog čovjeka), dremljivost i želja za snom, Najzad pomućenje svijesti, i gubitak svijesti i smrt. Smrt nastaje usljed parslitičkog uticaja hladnoće na centralni nervni sistem.
Lješni nalaz kod smrzavanja nije karakterističan.
Upadna je sleđenost kože i potkožng tkiva.
Mrtvačke mrlje su svijetlo crvene boje. Svijetlo crvena boja mrtvačkih mrlja, diferencijalno dijagnostički dolazi i kod nekih trovanja(CO, HCN), s tom razlikom što su kod smrzavanja svijetlo crvene boje samo mrtvačke mrlje ali su mišići i ostali organi zatvoreno crvene boje. Poznato je da svi leševi, koji izloženi hladnoći i vlazi poprimaju crvenu boju mrtvačkih mrlja, neovisno od uzroka smrti.
Hiperemija svih unutrašnjih organa.
Karakterističan nalaz su okruglaste mrlje na sluznici želuca, različito vellke, od veličine zrna pšenice do veličine zrna graška, tamne boje (mrlje Višnjevskog).
Po porijeklu, smrzavanje je najčešće zadesno osobito u alkoholisanih osoba. Ubilačko smrzavanje je jedan on načina čedomorstva ili djetoubistva. Samoubistva smrzavanjem su rijetkost, ali u literaturi su opisani slučajevi samoubilačkog smrzavanja.
Kod leševa koji su izloženi djelovanju niskih temperatura može doći do prskanja krova lobanje duž šavova, što može dovesti do pogrešnih zaključaka.
Karakterističan položaj imaju leševi smrznutih. Zauzimaju položaj kao kad je čovjeku hladno, pa hoće da se ugriju zgrčeni su.
Kad postoji sumnja na kongelaciju novorođene djece, treba naglasiti da golo neutopljeno novorođenče, izloženo sobnoj temperaturi, može umrijeti za nekoliko sati usljed nerazvijenosti sistema za održavanje tjelesne temperature i sljedstvene osjetljivosti na hladnoću,
Utvrđivanje smrti usljad smrzavanja vrši sa
na osnovu poznatih okolnosti slučaja,
na osnovu patoanatmskog nalaza i
isključivanjem svakog drugog uzroka smrt.
Zaleđivanje mrtvog cijela, dovođenjem mrtvog tijela na temperaturu tečnog azota, naziva se krionizacija ili kriogenizacija. Zaleđivanje mrtvog tijela vrši se u posebnim kapsulama, koja ss kasnije pohranjuju u posebne, odjele u takozvane kriotorijume.
3. Povrede elektricitetom (elektrotrauma)
Elektricitet može povrijediti tijelo na dva načina:
– tehničkim elekticitetom (electrisatio, electrocutio, ictus electricus) i
– prirodnim elekticitetom, gromom (fulguratio)
Električna struja je tok elektrona u nekom provodniku, koju proizvode dinamo mašine, generatori, kao i hemijski nrocesi, akumulatori, baterije. Struja teče od izvora (ili generatora) i to od pozitivnog pola ka negativnom polu, a unutar generatora, od negativnog ka pozitivnom polu.
Obzirom na vrstu struje postoje jednosmjerne i naizmjenične struje. Ove posljednje su tri puta jače od jednosmjernih struja.
Prema Omovu zakonu jačina struje je srazasjerna naponu, a obrnuto sramjerna na otporu.
A=V/R A = jačina V = napon R = otpor
Naizmjenične struje imaju različitu frekvenciju koje pri prolasku kroz tkivo pomjeraju jone u pravcu svoga kretanja i tako proizvode jako nadražajno dejstvo. Ukoliko se povećava frekvencija dolazi do slabijeg pomjeranja jona, pa ne dolazi do ispoljavanja nadražajnih efekata. Zbog toga struje visoke fekvencije nisu opasne bez obzira na njihovu jačinu. Sprovodnik, žica kroz koju protiče struja zagrijava se. Toplotna energija nastala ja transformacijom električne energije. To je Džulov zakon.
Elektična struja djeluje na organizam u obliku:
– elektičnog udara (ELECTROCUTIO)
– elektične opekotine (COMBUSTIO ELECTRTICA)
– svijetlećeg udara (OFTALMIA ELECTRICA).
Da bi došlo do povrede od elektične struje, potrebno je da tijelo dospije u kolo električne struje i da preko tijela dođe do uzemljenja. Iz toga proizilazi da je važan otpor na mjestima gdje struja izlazi iz tijela. Prolazak električne struje olakšava stajanjem mokroj podlozi dok prolazak električne struje otežava ili spriječava stanje u obući sa gumenim podplatama.
Štetno djelovanje električne struje očituje se pri njenom prolazu kroz tijelo pa uzemljenje može pojačati ili umanjiti, ili pak isključiti taj efekt. Ako osoba stoji u cipelama sa gumenim đonom što znači da je izolacija vrlo velika, tada će jačina struje iznositi svega nekoliko miliampera iako je njen napon od 220 V. Ako je stajanje na betonskoj podlozi ili na vlažnoj podlozi bosom nogom, onda će otpor u tom slučaju biti minimalan i struja će proći kroz tijelo nesmetano. Time se mogu objasniti smrtni slučajevi u kupatilima.
Električna struja na živo tijelo može nesmrtno djelovati ali isto tako i smrtno.
Nesmrtno dejstvo elektirčne struje može biti bez ikakvih pojava (“stresla ga struja”), a može se očitovati grčevima, nesvjesticom, retrogradnom amnezijom, poremećajima čula viđa i sluha. Tragovi u koži kod nesmrtnog dejstva električne struje redovno su bezbolni i oko nih se ne pojavljuju reaktivne upale a zarastaju neupadljivim ožiljkom.
Udar električne struje može izazvati ugrijavanje tijela (hypertermia electrica), koja se najjače širi duž krvnih sudova i likvora. Isto tako može izazvati povrede perifernih živaca, pareza, paralize, poremećaj senzibiliteta arefleksiju.
Udar električne struje može izazvati funkcionalne poremećaje cns-a ili teže organska oštećenja usljed toplinskog dejstva električne struje.
Povrede mozga mogu imati za posljedicu usljed povišenog intrakranijalnog pritiska gubitak svijesti, psihomotorički nemir, centralne grčeve, ataksije, spastične hemiplegije, retrogradnu amneziju.
Diseminacija žarišta u CNS i moždini može pokazivati sliku multiple skleroze ili diseminiranog encefalitisa. Zbog oštećenja krvnih sudova u mozgu, naknadno može nastupiti kasna apopleksija.
ELEKTRIČNA OFTALMIJA, svijetleći udar, kada se struja pretvara u svijetlo može izazvati povrede organa vida usljed djelovanja intenzivnog svijetla (fototrauma). Može doći do zamućenja leće (cataracta electrica), kao i do centralnog skotoma.
Mehanizam umiranja kod smrtonosnog djelovanja električne struje zavisan je od više uslova:
od jačine električne struje,
od pravca kretanja električne struje,
od otpornosti tijela na mjestu ulaska struje u tijelo,
od dužine vremena proticanja struje kroz tijelo,
od individualne reaktivnosti tijela.
Također i psihička komponenta, kao što je strah ili iznenađenost na dejstvo električne struje ima znatnog uticaja.
Ako električna struja prolazi kroz srce, onda izaziva treperenje srca, a ako prolazi kroz mozak onda dovodi do centralne asfiksije (asphyxia violenta centralis). Električna struja prilikom svoga kretanja, traži put najmanjeg otpora, pa zbog toga najčešće prolazi kroz krv i krvne sudove.
Čovječije tijelo je dobar sprovodnik električne struje. Suha i debela koža je vrlo slab provodnik, i pruža jak otpor. Otpor zavisi od histološke građe kože njenje debljine, vlažnosti, prokrvavljenosti dlakavosti, itd.
Djeca živčano labilne osobe, osobe sa srčanim bolestima, kao i alkoholičari slabije podnose djelovanje električne struje.
Psihička komponenta zauzima značajno mjesto. Djelovanje elektične struje jače je ispoljeno, ako je koncentracija pažnje smanjena, kod iznenađenosti, kod postojanja straha, dok je djelovanje struje slabije ispoljeno kod osoba u narkozi, u besvjesnom stanju, u snu, ako je strah odsutan i ako je koncentracija pažnje pojačana.
Spoljašnje lokalne promjene u koži usljed djelovanja električne struje nalaze se
– na mjestima ulaska električne struje, a
– katkada i na mjestima izlaska električne struje.
To je ELEKTRIČNI BILJEG – signum electricum. Ima oblik provodnika, može biti u obliku crte ako je u pitanju žica, a može biti kružan ili jajast. Sivosmeđkaste boje, sa uvučenim centrom i uzdignutim rubovima, odnosno oivičen grebenastim ispupčenjem kože.
Mikroskopski epidermis je šupljikav, saćast, nekrotičan, sasušen. Ćelije i jezgre germinativnog sloja su isdužene, a papile korijuma su izravnate. Električni bijeg je specifična promjena izazvana prolaskom električne struje kroz kožu. Zbog prolaska struje kroz kožu, dolazi do polarizacije u tkivu, pa se ćelija i jezgre izdužutju i poprimaju smjer prema vodiču.
ELEKTRIČNA OPEKOTINA je karakteristična promjena odnosno povreda, nastala prolaskom struje kroz kožu, koja pruža otpor. Tu se električna energija pretvara u toplotu (Jouleova toplina). Električne opekotine mogu imati izgled opekotina drugog ili trećeg stupnja. U nekim slučajevima može doći i do lokalnih karbonizacija. Električne opekotine mogu imati oblik predmeta koji je u kontaktu sa kožom, otisak žice.
Umjesto električnog biljega, može se naći katkada samo mjehurasta formacija, odnosno mjehur, nastao odvajanjem epidermisa od kožice, šupalj i bez tečnosti. To nazivamo epidermoliza.
Površinska impregnacija mikroskopskim metalnim česticama od provodnika nastaje odlijetanjem metalnih čestica sa provodnika na kožu, tako da je boja metalizirane kože
– crna ako je provodnik od Fe, a
– smeđecrvena ako je provodnik od Cu.
To se moža dokazati mikroskopski, spektografski i RTG.
U nekim slučajevima na mjestu ulaska električne struje nema električnog biljega, i to onda, ako je napon struje malen ili ako je dobra provođljivost kože.
SPOŠALJNJI IZGLED
Kod smrtno povrijeđenih električnom strujom dosta je karakterističan.
– Izražena je upadljiva pomodrelost,
– jaka izraženost mrtvačkih mrlja koje su tamno ljubičasto modre.
– Ako električna struja prolazi kroz glavu, onda nastupa paraliza centra za disanje sa sljedstvenom asfiksijom, pa je u tim slučajevima lice modro.
– Međutim, ako struja prolazi kroz srce kao posljedica nadražaja živaca i mišića srca nastupa treperenje srca i nepravilno kucanje srca. Srce sve slabije potiskuje krv, pa usljed pomanjkanja kiseonika i oštećenja u CNS nastupa smrt. Lice kod takvih je obično blijedo.
UNUTRAŠNJE PROMJENE kod smrti usljed električnog udara ispoljavaju se
– hiperemijom unutršasnjih organa i
– mnogobrojnim tačkastim podlivima, naročito u korteksu nadbubrežne žlijezde, zatim na dnu treće komore mozga, u području bazalnih ganglija i moždanog stabla.
– U kičmenoj moždini krvarenje, edem, propadanja ganglijskih ćelija naročito prednjih rogova.
– Krvni sudovi zahvaćeni električnom strujom pokazuju promjene u sva tri soja.
u lumenu krvnog suda je trombus kao poljedica elektičnog oštećenja endotela, hemoliza,
intima se ljušti, nekrotizira.
u mediji iskidanost elastičnih vlakana i piknoza jezgra glatke muskulature.
u adventiciji krvarenja.
4. Povrede gromom (fulguratio)
Grom je visokofrekventna struja čiji napon iznosi milione volti i jačine više hiljada ampera, Prirodni elektricitet se prazni preko raznih posrednika kao što su: visoko stablo, zvonik crkve, munara, itd. Grom nastaje kod velikih električnih napetosti između tla, i oblaka, ili između oblaka koji nose suprotne električne naboje. U atmosferi i u oblacima koji služe kao kondenzatori, nakuplja se električna energija, pa kod velikih razlika u potencijalu između nejednako nabijenih oblaka, ili zemlje kao mase, kao i kod dovoljnog približavanja nastaje pražnjenje električne energije – grom. Jednim udarom groma može biti pogođeno više osoba u prečniku do 20 metara.
Povrede gromom mogu biti nesmrtonosne ali mogu se završiti i smrtonosno.
Kod nesmrtonosnog dejstva atmosferskog elektriciteta, mogu se naći
– u koži tragovi groma, osmuđenost dlaka, spaljenost kose ili ispalost kose,
– poremećaji vida i sluha,
– rascjep bubne opne, krvarenja iz uha,
– smetnje neuropsihičke prirode, nesanica, parestezije mialglčni i neuralgični bolovi, mono i paraplegije,
– na oku električna katarakta, anizokorija,
– retrogradna amanezija.
Nakon udara groma povrede pokazuju tendenciju brzog zacjeljenja.
Smrtonosne povrede gromom ispoljavaju se trenutnim
– stropoštavanjem, onesvješćenošću i trenutnom smrću.
Udar groma proizvodi:
– tragove groma na tijelu,
– znake groma van tijela,
TRAGOVI GROMA NA TIJELU
Dijelom su električnog i termičkog porijekla, a dijelom i mehaničkog.
– Opekotine kože mogu biti različitog stepena i lokalizacije. Mogu biti sva 4 stepena. Opekotine mogu nastati i usljed zapalenja odjeće, a isto tako mogu poticati od istaljenih metalnih predmeta (metalni lančić oko vrata, narukvica, sat). Ove opekotine obično imaju oblik toga predmeta koji ih je izazvao.
– Munjine šare (arborisatio) imaju oblik grančice i lista paprati, od okolne kože razlikuju se tamno ljubičastom bojom. Nastaju usljed paralize krvnih sudova, a možda udruženo sa oštećenjem tkiva i sljedstvenom vazođilatacijom histaminskog porijekla.
– Mali okruglasti otvori – Kod udara gromom mogu se naći u nekim slučajevima u koži mali, okruglasti otvori, opaljenih rubova, koji mogu imati sličnost sa ustrelinama.
– Mehaničke povrede kože i unutrašnjih organa, mogu nastati odbacivanjem tijela, ili padom, a razdori u koži mogu nastati eksplozivnim djelovanjem ugrijanog zraka.
Unutrašnje promjene kod fulguracije ispoljavaju se
– opštim promjenama udušenja, (nasilno fizičko udušenje),
– mnogokrvnošću organa,
– tačkastim krvnim podlivima i
– tečnim svojstvom krvi.
ZNACI GROMA VAN TIJELA
Mogu se naći na odjeći, na stvarima u odjeći, kao i na predmetima iz okoline (oruđa, drveće i zgrade).
– Odjeća je pocjepana, vlakna osmuđena ili zapaljena. Rascjepi odjeće se prostiru u okomitom pravcu, dužinom tijela odozgo-nadole,
– obuća je dijelom rašivena podplate su rastavljene i odvaljene.
– Metalni predmeti su zatopljeni, ili istopljeni i magnetisani.
Iz do sada izloženog, sudska medicinska dijagnostika fulguracije se temelji
– na pregledu ozlijeđenog,
– pregledu ođjeće i stvari u odjeći i na odjeći
– kao i pregledu okoline.
To dolazi otuda, što nepoznavanje uzroka smrti izaziva sumnju na nasilnu smrt ubistvom, ili pak na zades drugog porijekla, pa je potrebno provjeriti u svim takvim smrtnim slučajevima uzrok smrti. Udar gromom je nesretan slučaj.
Opasnost za udaranje groma, dolazi onda, kada su ljudi u blizini predmeta koji su privlačni za atmosferski elektricitet, kao što su razni metalni predmeti ili usamljeni visoki predmeti, dimnjaci, drveće, itd. Kao krivično djelo dolazi onda, ako je bilo nemarnosti propusta u izvršenju osiguranja stanovitih objekata od udara gromom, ili ako su insalacije neispravne (gromobrani), ili ako ih nema.
Znaci groma van tijela, na odjeći i obući, na predmetima i stvarima, u odjeći i u najbližoj okolini, mogu biti važan dijagnostički pokazatelj za posredno utvrđivanje fulguracije.
U nekim državama USA, justifikacija, smrtna kazna elektičnom strujom vrši se na električnoj stolici. Kod egzekutiranih, temperatura mjerena u lobanji iznosila je do 60 stepeni C.
5. Djelovanje zračenja na organizam
Zračenje podrazumijeva dva različita oblika rasprostiranja energije. Jedno je elektromagnetsko zračenja (talasno kretanje), a drugo je korpuskularno zračenje čestica.
Elektromagnetsko zračenje je način rasprostiranja energije u obliku talasa, koji se kreću brzinom svjestlosti (električni talasi, radio talasi, rendgenski i gama zraci). Visoko energetska kratkotalasna zračenja, koja sa obično nazivaju rendgenskim zracima (X zracima) i gama zracima, imaju dovoljno energije da izazovu jonizaciju u materiji koja ih je apsorbovala.
Jonizirajuće zračenje podrazumijeva sve oblike zračenja, bilo elektomagnetska (RTG i gama zraci) ili korpuskularna (alfa i beta čestice, neutroni, protoni, deutroni), koji imaju dovoljno energije da izbace elektrone iz atoma ili molekula koji ih absorbuju.
Rendgenska zračenja nastaju u posebnim izvorima, imaju veliku energiju. Povrede rendgenskim zracima su pozivne (na osobama koje rade sa RTG aparatima), ili terapijske (na bolesnicima). Štetno djelovanje rendgenskih zraka može biti posljedica ili prekoračenje količine ili prekomjerne dužine zračenja rendgenskim zrakama.
Osjetljivost tkiva prema rendgenskim zrakama je vrlo različita. U toku izlaganja rendgenskim zrakama
u dozama dovoljno jakim da unište izvjesna tkiva, bolesnik ne osjeća bol, toplinu ili neki drugi nadražaj. Nakon nekoliko sati, od 6-48 sati, može se pojaviti prolazno-crvenilo, rani eritem, koji se može i previdjeti, Prava reakcija na rendgensko zračenje sa postojanim eritemom i oštećenjem kože javi ja se poslije intervala od nekoliko dana.
Jaku osjetljivost na zračenje pokazuju limfociti, limfoblasti, koštana srž (mijeloblastične i eritroblastične ćelije), epitel digestivnog trakta, oplodne ćelije ovarija i testisa.
Otporniji na zračenje su kost i hrskavica (sazrela), mišićno tkivo, nervno tkivo, mozak. Embrionalne, nezrele i slabo diferencirane ćelije osjetljivije su na zračenje nego diferencirane ćelije.
Dijagnostička uloga RTG zraka u sudskoj medicini je mnogostruka. Na primjer, kod ustrelina sa zadržanim projektilom u tijelu, koji se obdukovanjem ne može pronaći, u pomoć nam dolaze rendgenske zrake. Isto tako mogu se pronaći prelomljeni vršak ubodnog oruđa. Zatim drugi predmeti, ili progutani predmeti u forenzičko kliničkim slučajevima, dakle još za života. Na osnovu snimaka kostiju i stepena okoštavanja može se utvrditi doba života ispitanika. Neka trovanja, kao što su trovanje olovom i živom mogu biti dijagnosticirana RTG putem, kao i graviditet u drugoj polovini trudnoće. Na osnovu ranijih RTG snimaka ili na osnovu poznatih osobitosti jedne osobe, naknadnim RTG snimcima i komparacijom može se utvrditi identitet osobe.
Zračenja drugim radioaktivnim elementima i radijem, pokazuju slične učinke kao i povrede s rendgenskim zracima.
Nuklearne eksplozije, odnosno povrede od eksplozije atomske bombe i drugih radioaktivnih elemenata mogu prouzrokovati radioaktivne, termičke i mehaničke povrede. Mehaničke povrede nastaju usljed ogromnog pritiska kojeg stvara eksplozija, dok termičke povrede nastaju oslobađanjem ogromne toplote (infracrvene i ultraljubičaste zrake) a traje vrlo kratko (3 sec. bljesak). Opekotine su karakteristične po tome, što nakon nadživljavanja stvaraju čvrste keloidne ožiljke. Radioaktivne povrede posljedica su radijacije, oslobođenih gama zraka i neutrona iz radioaktivnih produkata, a ovisno o udaljenosti eksplozije.[/lang_ba]
Be the first to comment