1.Zagušenje (Strangufatio manualis)
Zagušenje je usmrćenje usljed stezanja vrata šakom ili sa obje šake, istovremeno ili naizmjenično, ali i obuhvatanjem vrata šakom kao kod male djece i novorođenčadi.
Po porijeklu, manualna strangulacija vrata isključivo je ubilačka. Samoubilačka je neizvodljiva, a zadesna ne postoji, iz onih istih razloga kao i okluzija nosa i usta kod sufokativnih asfiksija.
U mehanizmu smrti, najčešće je
nasilno mehaničko udušenje usljed stezanja i zatvaranja dišnih puteva i sljedstvene nemogućnosti disanja, ili
poremećaj moždanog krvotoka, usljed pritiska na krvne sudove vrata (a. carotis i v. jugularis).
U mehanizmu zagušenja može učestvovati i šok, usljed nadražaja vratnih živaca,(n.laryngicus cranialis i plexus caroticus).
Patološko anatomski nalaz kod manualne stragulacije odlikuje se
opštim pojavama nasilnog mehaničkog udušenja,
o od kojih je vrlo izražena pomodrelost, osobito kože lica čela i vrata, kao i sitna tačkasta krvarenja tih predjela.
Spolja u koži vrata, na onim mjestima gdje je vršena strangulacija nalazimo oguljotine, ogrebotine, krvne podlive, koji potiču od nokata i jagodica prstiju, na jednoj ili na objema stranama vrata, najčešće u predjelu prednjih i bočnih strana vrata u gušnom predjelu (otuda i potiče naziv zagušenje), ali isto tako, i na stražnjoj strani vrata.
Međutim tih tragova od nokata prstiju nema, ako je stezanje vrata vršeno obuhvatanjem vrata sa jednom ili sa obje šake, ili u onim slučajevima kada je stezanje vrata vršeno sa rukavicama na rukama.
Unutrašnje promjene na vratu, u potkožnom tkivu mišićima, žlijezdama i hrskavicama, su u obliku krvnih podliva i preloma hrskavica grkljana (cartilago thyreoidea, cartilogo cricoidea).
2. Zadavljenje (Strangulatio funalis)
Zadavljenje je usmrćenje usljed stezanja vrata omčom. To stezanje može biti izvedeno
aktivno, od strane neke žive sile, ljudske (sopstvene ili tuđe) ili životinjske ili
pasivno, od mrtve sile (težinom).
Prema tome, po porijeklu, zadavljenje može biti samoubilačko, zadesno, ali najčešće je ubilačke, i češće kod novorođenčadi (jedan od načina čedomorstva), rjeđe nad odraslima.
u mehanizmu umiranja smrtni ishod može biti posljedica
Zatvaranju grkljana, dušnika ili ždrijela, i to
potiskivanjem korijena jezika i obturacije rinofaringealnog prostora, ili
približavanjem i sklapanjem susjednih zidova,
Iz toga slijedi nemogućnost disanja i nasilno mehaničko udušenje.
Prekida cirkulacije velikih krvnih sudova vrata, kao i
Pojave šoka usljed nadražaja grlenih živaca.
Tanatološki nalaz kod zadavljenja je karakterističan, a sastoji se od lokalnih promjena, spoljašnjih i unutrašnjih, i opštih promjena, spoljašnjih i unutrašnjih.
Glavni lokalni nalaz kod zadavljenja u koži vrata je
trag stezanja, ili trag zadavljenja, u obliku pruge ili u obliku brazde. Trag zadavljenja može biti sličan tragu vješanja, ali ipak između traga zadavljenja i traga vješanja postoje bitne razlike. Pomodrelost i tačkasti krvni podlivi iznad traga stezanja su izraženi znaci funalne strangulacije.
Lokalni unutrašnji nalaz sastoji se u
podlivima krvi u mišićima i potkožnom tkivu u visini traga zadavljenja, a isto tako i iznad traga zadavljenja.
3. Vješanje (suspensio)
Vješanje je usmrćenje usljed stezanja vrata omčom koju zateže pasivno težina tijela cijela težina tijela (potpuno vješanje), ili pak djelomična težina tijela (nepotpuno vješanje).
Prema položaju čvora ili luka omče na vratu,
Tipično vješanje, ako je luk omče na prednjoj strani vrata, a čvor pozadi, lice je blijedo usljed potpunog prekida cirkulacije velikih vratnih krvnih sudova.
Atipično vješanje – ako je luk na bočnoj strani vratu, a čvor na suprotnoj, ili je luk na stražnjoj strani vrata a čvor na prednjoj strani vrata, onda je to atipično vješanje. Usljed nepotpunog prekida krvotoka lice je modro.
Otvorena omča – je omča bez čvora
Zatvorena omča – ima čvor
Prema radovima Hruardala i Hoffmana
sila od 2 kg dovoljna je da zatvori vene,
5kg arterije a
težina od 15kg dovoljna je da zatvori dušnik,
30kg da zatvori vertebralne arterije.
Po porijeklu samoubilačko vješanje je najbrojnije kako kod muških tako i kod ženskih osoba. Zadesno i ubilačko vješanje su rijetkosti.
Primjer zadesnog vješanja nalazimo u slučajevima seksualnih aberacija, kada samo namicanje omče oko vrata ili strah od mogućeg vješanja kod takvih osoba može izazvati orgazam. tada može nastati seksualno zadesno vješanje ili autoerotski zades.
Ubilačko vješanje izvodljivo je nad osobama koje su neotporne za odbranu od napadača, dakle kada postoji nesrazmjera snaga između napadača i žrtve,
Međutim ne treba zaboraviti da je takozvano posmrtno vješanje ipak nešto češće nego ubilačko vješanje disimulacija ubistva zagušenjem zadavljenjem ili nekim drugim načinom usmrćenja dešava se da bi se prikrilo pravo ubistvo a posmrtno vješanje predstavila kao samoubistvo.
Mehanizam umiranja kod vješanja sastoji se iz
Nasilnog mehaničkog udušenja (potisnuti korijen jezika sa hioidnom košću prema nagore i pozadi tamponira nosno ždrijelni prostor),
Zatvaranja velikih vratnih krvnih sudova
Šoka, kod ovog mehanizma dolazi u obzir inhibitorna smrt usljed pritiska na n.vagus, odnosno n.laryngicus zbog refleksnog zastoja srca. u mehanizmu umiranja sem vagusa i njegove grane n.laryngicus cranialisa značajnu ulogu ima i sinus caroticus. Na račvištu a.carotis communis, hemoreceptor glomus caroticus reaguje na hemijske podražaje dok je sinus caroticus presoreceptor i reaguje na promijene pritiska. Svako povišenje pritiska u sinusu caroticusu dovodi odmah refleksno, posredovanjem sinus živaca do pada krvnog pritiska, i obratno.
Kliničke pojave kod vješanja su raznolike, prema tome da li u mehanizmu umiranja učestvuje nasilno mehaničko udušenje, šok ili poremećaj i prekid moždane cirkulacije.
Čin vješanja ima 3 stadija
I STADIJ – ANESTETIČKI STADIJ – Traje oko 30 sekundi. Prilikom stezanja omče oko vrata sopstvenom težinom tijela, vrlo brzo dolazi do gubitka, svijesti, već za nekoliko sekundi, a uzrok gubitka svijesti je akutna anoksija mozga. Poslje zatezanja omče nastupa mirovanje, koje traje nekih 30 sekundi, zujanjanje u ušima i odustvo boli.
II STADIJ – KONVULZIVNI STADIJ ogleda se u kontrakcijama mišića lica, grčevima ekstremiteta (kortiko-spinalni grčevi), koji se smjenjuju sa kratkotrajnim pauzama. U toku grčeva, udovi mogu udarati o okolne predmete, vrata, zid, namještaj, i stvarati buku, oboriti predmete u okolini, pri tome se mogu i ozlijediti. U ovom stadiju dolazi do popuštanja sfinktera čmara, sjemenih mjehurića i unutrašnjih otvora mokraćne cijevi.
Ovaj konvulzivni period može izostati usljed inhibicije, a može biti kratak kod nepotpunog vješanja.
III STADIJ – ASFIKTIČNI STADIJ – koji prethodi smrti, ispoljava se posljednjim pokušajima disanja i smrt nastupa za nekoliko minuta, za 4-5 minuta. U ovom stadiju imamo fekalne i urinalne emisije, U nekim slučajevima izuzetno, srčana radnja može potrajati još nekoliko minuta, i do 15 minuta. Slabi znaci života mogu se otkriti i nakon 15-20 minuta pomoću EKG-a.
TENTAMEN SUSPENSIONIS (POKUŠANO VJEŠANJE)
Sem savršenog vješanja postoji još i pokušano vješanje (tentamen suspensionis), dakle vješanje koje je ostalo nedovoljno bilo usljed toga što je omča prekinuta ili što je oslnac za omču popustio. Kod takvih osoba koje su preživjele pokušaj vješanja karakteristično je nesjećanje samog čina događaja – amnaesia.
TANATOLOŠKI NALAZ KOD VJEŠANIKA
Glavni znak kod vješanika je
Trag stezanja vrata, bilo u obliku brazde (češće) ili u obliku pruge (rjeđe).
Brazda vješanja (sulcus suspensionis colli), je sasušina i nastaje usljed pritiska omče ma kožu vrata i istiskivanjem tkivne tečnosti iz kožice.
Trag (pruga) vješanja se javlja u onim slučajevima u kojima je upotrebljena omča bila
uska i čvrsta i
kada je upotrebljena neka široka omča kao na primjer opasač ili
mekana kao što je šal i slično ili
pak kada je visenje trajalo kratko.
Prema broju obrtaja zamke, da li je omča sastavljena od jednog struka, ili dva ili više strukova, odnosno, da li je jednostruka, dvostruka ili višestruka, u koži vrata će brazda biti jednostruka, dvostruka ili višestruka. Između pojedinih strukova omče, naćemo ispupčenja – kožne grebene. Ovi kožni grebeni su vrlo važan dijagnostički pokazatelj, u pogleda zaživotnosti vješanja. Nalaz krvnih podliva u kožnom grebenu dokaz je njihove zaživotnosti, drugim riječima, vješanje je isvršeno zaživotno.
Unutrašnji lokalni nalaz kod vješanja je dosta karakterističan.
Tkiva koja odgovaraju spolja brazdi vješanja zbijena su i malokrvna. To je “unutrašnja brazda vješanja”.
Na karotidnoj artariji neposredno ispod njenog račvanja, može se naći poprečna ruptura prisnice (intime), pa ako dođe do nadživljavanja, može se kasnije razviti aneurizma u tom dijelu krvnog suda.
Pritisak zategnute omče na membrabranu između hioidne kosti i štitaste hrskavice, može prouzrokovati prelom jezične kosti i gornjih rogova štitaste hrstakvice.
Razdavanje vratnih kralježaka ili prelomi kralježaka, dešavaju se u slučajevima kada omča biva zatezana zamahom sopstvenog tijela.
U koži vrata, osim traga vješanja u obliku brazda ili pruge, mogu se naći takozvani lažni tragovi stezanja vrata. Oni mogu biti
vještački (usljed posmrtnog stezanja kravate ili podvezače), kao i
prirodni (prirodna udubine između nabora kože na vratu kod gojaznih osoba, kao i kod male djece).
Mrtvačke mrlje kod obješenih razvijaju se u onim predjelima tijela, zavisno od toga, da li je vješanje potpuno ili nepotpuno, da li je, tipično ili atipično.
Usljed sile teže krv iz gornjih partija ponire u donje, tako da kod vješanika, koji potpuno vise mrtvačke mrlje će se razviti u predjelu podlaktica i šakas, u predjelu potkoljenica i stopala, kao i od pojasa, pa naniže.
Ukoliko je visenje trajalo manje od 8-10 sati pa potom leš položen na leđa onda će se mrtvačke mrlje premjestiti u zadnje predjele tijela, to je potpuno premještanje mrtvačkih mrlja.
Ako je visenje leša trajalo više od 12 sati a manje od 24 sata onda dolazi do djelimičnog ili nepotpunog premještanja mrtvačkih mrlja.
Ukoliko je visenje leša trajalo više od 24 sata onda se mrtvačke mrlje uopšte neće premjestitit
4. Smetnje pri disanju
Tu spadaju
– pritisak na grudni koš (compresio thoracis)
– kesonska i ronilačka bolest
– udušenja kod zatrpavanja.
U pojedinim navedenim oblicima smetnji pri disanju, udušenje je posljedica blokade muskulature za disanje dok su disajni otvori nosa i usta uglavnom slobodni.
PRITISAK NA GRUDNI KOŠ je nasilno meahaničko udušenje usljed pritiska i stezanja grudnog koša. pritisak na grudni koš može biti kombinovan i pritiskom na trbuh. u tom slučaju udušenje je posljedica povećanog intratorakalnog pritiska pritiskivanjem dijafragme.
pritisak na grudni koš je najčešće zadesnog porijekla i dešava se pri zatrpavanju, prignječenje ili ako je grudni koš pritješnjen.
ubilački pritisak na grudni koš rijetko je izolovan, obično je kombinvan sa drugim oblicima udušenja kao što je strangulatio manualis, oclusio nasi et oris, obturatio pharyngo-laryngis kao i sa mehaničkim povredama intratorakalnih organa.
Klinička slika kod kompresije grudnog koša ispoljava se
– gubitkom svijesti,
– vrat potiljak i lice su otečeni, podbuli i ljubičaste boje zbog zastoja u slivu v.cavae superior.
– sluznica usne duplje je ljubičaste boje, posuta sa mnoštvom ekhimoza.
– mogu se javiti krvarenja na nos, i u šarenicu oka.
Anatomsko patološke promjene kod pritiska na grudni koš
– odgovaraju opštim promjenama nasilnog mehaničkog udušenja
Lokalne promjene kod kompresije grudnog koša su vrlo karakteristične.
– koža pritisnutog područja (gornji dio grudnog koša, vrat glava, nadlaktice) je modrikasta ili ugasito modre boje sa brojnim sitnim tačkastim krvarenjima. To dolazi od toga što je krv u području gornje šuplje vene zbog pritiska na grudni koš potisnuta prema veni jugularis u kojoj su zalisci rijetki, a u venama gornjih ekstremiteta sa bogatim zaliscima dolazi do sprječavanja proticanja krvi i zbog toga se prepunjavaju i pucaju sitne vene osobito na vratu i licu.
KOD RONILACA kada ulaze u velike dubine usljed povećanog pritiska na tijelo onemogućeno je disanje. (pritsak na dubini od 10 metara je oko 2 atmosfere a na dubini 30 metara 3 atmosfere itd. ako se ronilac zadrža pod vodom duže vremena onda se u njegovom krvotoku otopila velika kočina azota odnosno kada je atmosferski pritisak povećan azot se restvora u masnim ćelijama. Kod dekompresije azot se oslobađa iz masnih ćelija gasovi iz tečnog stanja prelaze u mjehuirće i mogu prouzrokovati gasnu emboliju.[/lang_ba]
Be the first to comment