Psihogena impotencija

Psihogena impotencija se pretežno javlja kod emotivno labilnih, anksioznih, kompleksiranih, nesamopouzdanih, introvertiranih i psihički alteriranih ličnosti. Sve seksualne inhibicije su uvijek praćene kombinovanjem psihičkih i somatskih polnih faktora. Često i beznačajan organski razlog može da izazove velike psihičke smetnje koje suprimiraju erekciju.

O primarnoj impotenciji govorimo kada muškarac nikada nije ostvario seksualni odnos ili ima izrazite smetnje erekcije od početka spolne zrelosti ili seksualne aktivnosti, i pored očuvane seksualne želje i pokušaja s jednim ili više partnera u odgovarajućim okolnostima. Sekundarna ili stečena impotencija javlja se nakon dužeg ili kraćeg razdoblja uspješnih seksualnih odnosa sa zadovoljavajućom erekcijom. O selektivnoj impotenciji radi se kad muškarac s nekim ženama može imati zadovoljavajuću erekciju i seksualni odnos, a s drugima ne.

Primjer: Tridesetpetogodišnji muškarac patio je od impotencije. Gubio je erekciju svaki put kad je pokušao penetraciju sa svojom djevojkom. Nakon više seansa saznaje se kako je odrastao s hladnom majkom, svađalicom punom zahtjeva, koja mu nije pružala toplinu, nego je samo zapovijedala. Kako nije mogao razumjeti da ni od koga ne dobiva toplinu, negirao je ili uopće nije prepoznavao svoju potrebu za toplinom. Oženio se djevojkom koja je bila agresivna i puna zahtjeva kao majka, ali je preuzela odgovornost nad njegovim životom. Svaki spolni odnos nije više bio seksualni odnos sa suprugom: on je bio mali dječak koga simbolički voli njegova majka. Simbolički aspekt čina incesta sprečavao ga je da seksualno funkcionira kao odrastao.

Poteškoće s erekcijom i impotencija gotovo su redovito udružene sa seksualnom tjeskobom, strahom od neuspjeha, zabrinutošću zbog seksualne nemoći i smanjenjem subjektivnog doživljaja seksualnog uzbuđenja, ugode i užitka. Impotentni muškarci jako pate zbog impotencije i mijenjaju ponašanje, često na način koji još više pojačava impotenciju. Svaki neuspjeli pokušaj izaziva još veći strah i tjeskobu, a strah od neuspjeha predstavlja najjaču kočnicu u svakom sljedećem pokušaju da se ostvari spolni odnos, i tako se uspostavlja začarani krug.

Neki muškarci žele ostvariti seksualni odnos pod svaku cijenu i tako sebi i drugima dokazati da je njihova impotencija samo slučajna i prolazna poteškoća inače potentnog muškarca. Zbog toga iznova pokušavaju imati seksualni odnos, često mijenjajući partnerice radi pronalaska one prave, s kojom su seksualno uspješni. S obzirom na to da su ti pokušaji potaknuti dokazivanjem, a praćeni strahom i tjeskobom, često neuspješno završavaju, čime se impotencija može još produbiti.
U nekih muškaraca, posebice u mladića s primarnom impotencijom, razvija se reakcija izbjegavanja, koja je praćena i psihičkim promjenama.

Zbog neuspjeha u pokušaju ostvarenja spolnog odnosa, takvi mladići počinju izbjegavati sve okolnosti u kojima bi njihova impotencija mogla doći do izražaja. U početku izbjegavaju intimnije dodire s djevojkama, a kasnije i svaki kontakt s njima. S vremenom dolazi do povlačenja u sebe. Počinju izbjegavati i svoje vršnjake, da ih razgovor o seksualnosti ne uznemiri, te se javlja socijalna izolacija. Smetnje erekcije i impotencija mogu dovesti do raskida postojećih bračnih i seksualnih veza, a mogu biti i uzrokom nekonzumiranih brakova i neplodnosti. Te smetnje mogu biti praćene smanjenom seksualnom željom i prijevremenom ejakulacijom.