
Definicija
Akutna bacilama dizenterija je infektivno oboljenje koje počinje naglo, sa bolovima i grčevima u trbuhu, prolivom i povišenom temperaturom.
Etiologija
Oboljenja izazivaju Shigele, koje su na osnovu kombinacija
biohemijskih i antigenih osobina klasificirane u četiri grupe:
- Podgrupa A ‑ Shig.shigae – dys
- Podgrupa B‑ Shig.flexneri
- Podgrupa C‑ Shig.boydi
- Podgrupa D‑ Shig.sonnei
Temperatura od 55C ubija ih za jedan sat, a dezinfekcioni rastvori do 30 minuta.
U vodi mogu živjeti tri i više dana, a u sasušenom 1 do 27 dana.
Klinička slika
Inkubacija iznosi jedan do sedam dana, ali je obično kraća od četiri dana. Bolest počinje sa bolom u trbuhu, grčevima, prolivom i povišenom temperaturom. Stolica je u početku tekuća, a nešto kasnije krvava i sluzava. Pasaža stolica je pračena napinjanjem i tenezmima. Kod najteže oboljelih imamo pojavu dizenterinog trijasa sa simptomima:
- krvava sluzava stolica
- tenezmi
- lažni pozivi.
Epidemiologija
Izvor zaraze – Covjek se smatra jedinim rezervoarom i izvorom zaraze šigela, Bacilama dizenterija se širi i preko osoba koje boluju od lakih i atipicnih kliničkih oblika. Utvrđeno je da rekonvalescentne i kontaktne kliconoše izlučuju šigete doduše u manjem broju ali to su takoder veoma značajni izvori novih oboljenja.
Bolesnik je zarazan sve dok izlučuje klice putem fecesa, sto bez liječenja može trajati i po nekoliko mjeseci.
Način i putevi prenošenja ‑ Dizenterija je fekalno‑oralna infekcija koja se prenosi isključivo preko fecesa. Kao i sve druge crijevne infekcije ona je prenosi direktnim i indirektnim kontaktom, muhama
Pošto voda predstavlja sredinu u kojoj se šigele relativno dugo ne održavaju hidrične epidemije dizenterije su dosta rijetke.
Dispozicija i imunitet
Zaraza je opšta, a najviše obolijevaju djeca do 5 godina starosti. Smatra se po nekima da je imunitet poslije ozdravljenja kratkotrajan, dok drugi ističu da je imunitet postoian, ali tip‑specifičan . Ponovna oboljenja od dizenterije su česta.
Rasprostranjenost
Morbiditet od dizenterije je prije rata u Bosni i Hercegovmi kretao od oko7 oboljelih na 100.000 stanovnika 1991, povećao se značajno u ratnim godinama osobito u 1993. kada je iznosio 51 oboljelih na 100.000 stanovnika.
Ratni znacaj
Dizenterija se posmatra kao jedna od najvaznijih ratnih zaraznih bolesti u toku rata radi promjene psihofizičke kondicije vojske i civilnog stanovništva treba očekivati pored epidemija i teže kliničke oblike ove bolesti.
Profilaksa i suzbijanje
Zbog mnogobrojnih izvora zaraze preventivne mjere treba usmjeriti ka spriječavanju širenja bacilme dizentefije.
Osnovne profilaktičke mjere su: nadzor nad vodnim objektima, Higijenska dispozicija otpadnih voda, izgradnja, saniranje, kao i higijensko održavanje nužnika, udravstveno vaspitanje posebno usmjenti ka podizanju svijesti o potrebi pranja ruku tekučom vodom i sapunom prije objeda.higijensko rukovanje namimicama, pasterizovanjem mlijeka. Uništavanje muha Sanitami nadzor nad osobama koje rukuju zivotnim nam‑imicama.
Veoma je važno što ranije otkriti ovo oboljenje, pa je zdravstvena služba obavezna da blagovremeno sprovede adekvatne mjere prevencije.
- Mediterraneo – Turistička agencija
Be the first to comment