U SAD-u svake godine umire približno dvostruko više ljudi od uboda insekata (pčele, ose, stršljeni, crveni mravi) nego od ugriza zmije.
Alergija i otrov
Povremeno su uzrok smrti brojni ubodi (500-1000), ali veći dio sistemskih reakcija jesu alergija na otrov. Otrovi himenoptera (pčele, ose, stršljeni, crveni mravi) sadrže mnogo nealergijskih amina i peptida, kao što su histamin i različiti kinini koji doprinose lokalnoj reakciji na ubod preko svojih inflamacijskih i vazoaktivnih svojstava.
Alergeni
Otrovni proteini-alergeni koji potiču odgovor IgE antitijela u ubodenih, jesu fosfolipaze, hijaluronidaze, kisele fosfataze i melitin. Otrovi su sasvim različiti za svaku od tri vrste koja može izazvati alergijsku reakciju:
- Apidae (različite vrste pčela),
- Vespidae (stršljeni i ose) i
- Solenopsis (crveni mravi).
Uobičajena reakcija na jedan ubod pčele ili ose je oštra bol koja traje nekoliko minuta, lokalna urtika i eritem iza čega slijedi intenzivan svrbež. Svi znaci uboda normalno se povlače za nekoliko sati.
U rijetkim slučajevima kad pčela bude progutana ili udahnuta, edem larinksa, farinksa ili glotisa može biti opasan po život. Ubod direktno u živac može za neko vrijeme prekinuti njegovu funkciju kao što npr. ubod u n. facialis izaziva Bellovu parezu. Neuobičajene reakcije, kao što su optički neuritis, generalizirana polineuropatija i miastenija gravis, mogu se također dogoditi nakon uboda.
Etiologija ovih reakcija nije poznata. Nakon brojnih uboda pčela može nastupiti akutno zatajenje bubrega, vjerojatno kao posljedica inducirane rabdomiolize i bubrežne ishemije. U preosjetljivih osoba odgovor na jedan ubod može varirati od pretjerane lokalne reakcije bez sistemskih simptoma do anafilaksije s urtikarijom, mučninom, abdominalnim ili uterinim grčevima, bronhospazmom, edemom lica i glotisa, dispnejom, cijanozom, hipotenzijom, komom i smrću. Ovi se simptomi obično javljaju unutar nekoliko minuta poslije uboda.
Kod drugih bolesnika može se javiti odgođena reakcija po tipu serumske bolesti tek nakon 10-14 dana nakon otrovanja. Senzibilizacija je obično posljedica ranijih uboda. Procjenjuje se da je oko 10-15% opće populacije alergično na otrov pčele. Oni koji su već imali ranije sistemske alergijske reakcije na ubod kao što su respiracijske poteškoće, hipotenzija ili generalizirana urtikarija pod najvećim su rizikom za ozbiljne reakcije u slučaju ponovnog uboda istog insekta.
Otkako su 1957. god. slučajno stigle u južni Brazil, afrikanizirane pčele su se postupno proširile kroz Južnu i Centralnu Ameriku u Teksas. Premda široko proklamirane kao problem za ljudsko zdravlje, aktuelni rizik je teško procijeniti zbog manjka pouzdanih medicinskih statistika. Čini se da je otrov afrikanizirane pčele sličan onom Europske. Stvarna opasnost od afrikaniziranih pčela jest u tome što tendiraju agresivnosti pa su učestali multipli ubodi.
Mnoge vrste mrava mogu izazvati ubodne ugrize s lokalnim crvenilom i otokom. Najpoznatiji od svih su crveni mravi (vatreni mravi – Solenopsis), osobito dvije vrste “uvezene” u Južnu Ameriku (S. Irtvicla i S. richteri). Vrsta invicta nalazi se u mnogim južnim državama i uveliko je potisnula ostale domaće vrste. Njihov ugriz može rezultirati brojnim vezikulama i nekrozom kože ili uzrokovati ozbiljne reakcije preosjetljivosti pa zato predstavljaju značajan zdravstveni rizik. Za razliku od drugih otrova himenoptera, otrov crvenog mrava većinom je običan, netopivi alkaloid, ali može uzrokovati po život opasne alergijske reakcije koje se odvijaju odmah posredstvom IgE. Postoji ograničena unakrsna osjetljivost između otrova crvenog mrava i otrova pčela, osa i stršliena.
LIJEČENJE
Ranu treba pregledati te, ako je prisutan, izvaditi žalac s pridruženom žlijezdom radi prevencije daljnjeg injiciranja otrova. Lokalna reakcija liječi se hladnim oblozima, antipruritusnim srestvima ili oralnim antihistaminicima. Ubode crvenog mrava koji su često multipli treba pažljivo očistiti sapunom i vodom. Sekundarna bakterijska infekcija je česta i treba ju preduhitriti promptnim liječenjem. U slučaju anafilaktičke reakcije život može spasiti vodena otopina adrenalina (adrenalin u razrjedenju 1:1000) u dozi od 0,3-0,5 ml supkutano što se može ponavljati svakih 20-30 minuta. Povez usporava apsorpciju otrova, a oblozi leda otklanjaju bol. Ukoliko je potrebno, treba primijeniti kisik, endotrahealnu intubaciju, vazopresore i druge opće mjere. U težim slučajevima mogu se dati i kortikosteroidi.
PREVENCIJA
Osobe alergične na ove insekte trebaju izbjegavati svaki kontakt s njima, nositi cipele izvan kuće, izbjegavati parfeme ili svijetle boje koje ih mogu privući. Poželjno je da sobom nose adrenalin i u slučaju uboda upotrijebe ga odmah, ne čekajući da se razviju simptomi. Na raspolaganju su orginalna pakovanja koja sadrže odmjerenu dozu adrenalina (1:1000), povez i tablete antihistaminika pa osobu treba adekvatno podučiti upotrebi.
IMUNOTERAPIJA
Desenzibilizacija injekcijom otrova određenog insekta dugo se već preporučuje za sve koji su imali sistemsku ili generaliziranu reakciju na ubod himenoptera insekata. Pročišćeni otrov himenoptera koristi se u dijagnozi alergije pri kožnom testiranju. Imunoterapija otrovom stimulira produkciju otrov-specifičnih IgG antitijela i osigurava zaštitu od alergije na određenog insekta. Ovakvi su otrovi pravi izbor za dijagnozu i imunoterapiju visoko rizičnih bolesnika, onih koji su već imali sistemske reakcije na ubod i koji imaju pozitivne kožne testove. Optimalno trajanje imunoterapije treba tek definirati.
1 Trackback / Pingback