
Otrov je svaka supstanca koja je kvalitetom, količinom i koncentracijom strana tijelu i koja remeti normalne životne funkcije a da pri tome ne djeluje mehanički niti termički, a može biti unesena u organizam na bilo kakav način. Sinonimi su toksikant, toksikant.
Ksenobiotik je svaka susptanca strana organizmu od lijekova do industrijskih hemikalija.
Otrovi se vrlo razlikuju međusobno i za lakše razumjevanje postoji više klasifikacija otrova:
- prema toskičnom učinku
- vrsti biohemijske lezije
- porijeklu otrova
- prema analitičkim kriterijima (Stas-Ottova šema)
Od pomenutih u upotrebi su prve dvije (prema toksičnom učinku i vrsti biohemijske lezije)
Prema fiziološkom učinku dijele se na:
- inhibitori enzima – inhibitori holinesteraze (organski spojevi fosfora), inhibitori enzima disanja (cijanidi)
- otrovi koji djeluju na hemoglobin – ugljen monoksid (karboksihemoglobin), amino i nitroderivati benzena (denaturacija hemoglobina)
- hematotoksični otrovi – otrovi koji djeluju na krv ili krvne organe – olovo, benzen, TNT
- otrovi sa djelovanjem na krvne sudove – nitriti
- neurotoksični otrovi – sa djelovanjem na CNS i periferne nerve – živa, bromidi, halogenirani ugljikovodonici metanovog reda, benzenova jedinjenja, olovo
- hepatotoksični otrovi – nitro i amido dervitati benzena, fosfor, arsen
- nefrotoksični otrovi – hemolitički otrovi – arsen vodonik, živa, olovo, metilbromid, nitro i amido dervitati benzena
- otrovi koji oštećuju kosti – fosfor, fluor
- otrovi koji djeluju na kožu i respiratorni epitel – iritansi (organske i anorganske kiseline, baze, soli teških metala, sumporni dioksidm nitrozni gasovi, hlor), organski rastvarači
Navedena klasifikacija ima ozbiljan nedostatak a to je da otrov prije ili kasnije oštećuje cijeli organizam. Danas se smatra da bi vrsta biohemijske lezije trebala biti kriterij za podjelu otrova.
Prema biohemijskoj leziji dijele se na:
- otrovi koji izazivaju anoksiju
- korozivi
- protoplazmatski i parenhimatozni lijekovi
- otrovi sa selektivnim toksičnim dejstvom na CNS
Toksikoze (sin. intoksikacije i otrovanje) – su bolest izazvane otrovima. Jedna od klasifikacija otrovanja je prema dužini trajanja:
- perakutno – jednokratno uzimanje veće količine otrova traje dan ili dva sa jako izraženim simptomima i često letalnim ishodom
- akutno – unošenje jedne ili više ponovljenih doza u toku 24 sata – traje nekoliko dana sa različitim ishodom
- hronično – prolongirano unošenje otrova u malim količinama u dužem vremenskom periodu (par mjeseci, godina). Sa stanovišta profesionalnih trovanja ova su posebno važna.
Hazard ili rizik – vjerovatnoća nastajanja otrovanja u okolnostima u kojima se otrov upotrebljava kao i vjerovatnoću ekspozicije organzima otrovu. Kod procjene rizika za neku materiju doza i način upotrebe imaju presudan značaj.
Toksičnost – osobina neke suspstance da izazove štetne efekte u organizmu – ti se efekti zovu toksični efekti.
Toksicitet – vezan je za stepen toksičnosti neke susptance u odnosu na drugu i ne smije se poistovjetiti sa toksičnim efektima.
U cilju standardizacije uvedene su vrijednosti kao :
LD50 (srednja doza koja če ubiti 50% pokusnih životinja) a ako je potrebno izraziti i vrijeme djelovanja može se dodati recimo kao LD50/10 a LD se obično odnosi na jednokratnu dozu.
MLD – minimalna letalna doza – najmanja doza koja može usmrtiti neku životinju
NNTD – najveća netoksična doza eng HNTD – najveća doza koja ne daje nikakve efekte.
Najmanja toksična doza – najmanja količina suspstance sa toksični efektom.
LC50 – U procjeni toksičnosti uzima se srednja letalna koncentacija – koja izražava koncentraciju otrova u vodi i zraku koja ubija 50% životinja
Koristeći se preporukama OSHA (occupational safety and health administration) standardi za procjenu rizika štetnih efekata hemijskih materija
Visoka toksičnost postoji za hemikalije sljedećih kriterija
- hemijske materije koje imaju LD50 50mg ili manje/kgTT kada se daju oralno albino štakorima težine po 200-300g
- hemijske materije koje imaju LD50 pri 200mg/kgTT kada se daju u kontinuiranom kontaktu 24h (ili umre prije) na albino zečevima težine po 2-3kg
- hemijske materije koje imaju LC50 pri 200ppm po volumenu gasa ili pare ili 2mg/l ili manje u dimu, magli i prašini pri kontinuiranoj inhalaciji od 1 sat kod albino štakora težine 200-300g
Toksične materije
- hemijske materije koje imaju LD50 veću od 50mg ali ne više od 500mg/kgTT kada se daju oralno albino štakorima težine po 200-300g
- hemijske materije koje imaju LD50 veću od 200mg/kgTT ali ne veću od 1000 mg/kg kada se daju u kontinuiranom kontaktu 24h (ili umre prije) na albino zečevima težine po 2-3kg
- hemijske materije koje imaju LC50 veću od 200ppm ali ne veću od 2000 ppm po volumenu gasa ili pare ili 2mg/l ili manje u dimu, magli i prašini pri kontinuiranoj inhalaciji od 1 sat kod albino štakora težine 200-300g
Maksimalno dopuštena koncentracija – najveće količine neke susptance kojoj radnici smiju biti izloženi u osmosatnom radnom vremenu na dugi vremenski period bez efekata na njihovo zdravlje.
Be the first to comment