

Između parijetalnog i visceralnog lista perikarda nalazi se jedan prostor perikardijalni prostor u kome se nalazi mala količina tekućine koja omogućava da se srca lakše pokreće smanjujući trenje između dva lista perikarda.
Perikard po svojoj prirodi nije mnogo rastegljiv pa svako povećanje tekućine u perikardijalnom prostoru dovodi do povećanja intraperikardijalnog pritiska.
Povećanje intraperikardijalnog pritiska otežava punjenje ventrikula u dijastoli, a ako intraperikardijalni pritisak nadmaši pritisak u vv. cavae dolazi do potpunog prestanka upumpavanja krvi u srce i prestanka rada srca (tamponada srca).
Što se tiče izliva tečnosti u perikardijalni prostor zavisno od vrste tekućine imamo:
- Hemoperikard – nastaje kod izljeva krvi u taj prostor. Nastaje kod mehaničkih povreda grudnog koša, prskanje aneurizme aorte, srčane aneurizme, u akutnom infarktu miokarda
- Exsudativni perikard je obično infekcijskog porijekla posebno tuberkuloze, reumatska groznica, alergije, hronična insuficijencija bubrega, uremija, maligni tumori
- Hidroperikard se javlja recimo kod poremećaja ravnoteže vode i soli .
- Adhezivni Perikarditis je poseban oblik jer se kod njega javlja organizacija fibirna unutar perikarda, a te priraslice mogu i da kalcificiraju te se pojavi srčani oklop tzv. Concretio Cordis.
Hemodinamički poremećaji
Perikard se vrlo polako u ograničenoj mjeri prilagođava pritisku. Tako da ako povišenje pritiska nastaje polagano onda imamo i širenje perikarda ali se i drugi sistemi prilagođavaju. Arterijski pritisak se povećava na račun povećanja perifernog otpora, povišenje venskog pritiska omogućava punjenje srca itd. Perikard se isteže do određene granice, dalje nastaje porast pritiska i kada nadmaši pritisak u velikim venama dolazi do prestanka rada srca.
Dijagnostički kod povećanja perikardijalnog pritiska možemo vidjeti nagli rast pritiska u komorama u toku dijastole i to negdje od sredine dijastole pa do kraja. Sem toga pošto inspiracija još više povećava otpor možemo zamjetiti paradoksalni puls koji snagom pada u inspirijumu.
U suštini kod postepenog nastanka imamo nekoliko faza:
- Faza kompenzacije rastom arterijskog pritiska preko povećanja perifernog otpora
- Faza kompenzacije rastom pritiska u velikim venama
- Faza dekompenzacije – perikardijalni pritisak se približava pritisku u velikim venama, izjednačava se ili čak prelazi preko njega i srčani rad prestaje.
Kada tamponada srca nastaje naglo kao što je to kod penetrantnih povreda grudnog koša nema vremena za kompenzatorne mehanizme i srce naglo prestaje sa radom.
EKG: smanjena voltaža QRS- nizak ili negativan T usljed poremećaja repolarizacije.
Perikard
Perikard ili srčana maramica je vreća koja obavija srce i početke većih krvnih sudova. Postoje dva sloja perikardijalne vreće, fibrozni i serozni. Serozni perikard se sastoji iz dva sloja, jedan koji naliježe na fibrozni perikard, i visceralni koji naliježe direktno na srce i tada nosi naziv epikard. Između ova dva sloja seroznog perikarda se nalazi perikardijalna šupljina koja je normalno podmazana perikardijalnom tečnosti. Prevelika količina ove tečnosti može dovesti do srčane tamponade, odnosno kompresije srca.
Upala perikarda se naziva perikarditis.
Be the first to comment