Tuberculosis cutis et subcutis

Definicija:

To je hronični, kolikvativni i fistulizirajući proces tuberkuloze na koži.

Etiologija:

Infekcija najčešće nastaje sekundarno, prelaskom sa tuberkulozno oboljelih limfnih čvorova i kostiju. Lokalizovan je obično na vratu, a zatim ingvinalno, mada može biti lokalizovan na grudnom košu i glutealno.

Klinicka slika:

Obično se na vratu mjesecima nalaze uvećani limfni čvorovi. U početku koža iznad uvećanih limfnih čvorova sasvim je normalna, kada proces per continuitatem zahvati supkutani i kutani sloj, koža se zacrveni, a zatim postaje ljubičasto-crvena.

Kupasto se uzdiže iznad oboljelog limfnog čvora i ne može se micati prema podlozi (“slijepljena” je za podlogu). Vremenom koža sve više postaje istanjena, fluktuira i na kraju perforira, a kroz nastale fistule cijedi se gnojno-sukrvičav sadržaj.

Fistula ima veći broj. One se šire, medusobno stapaju, te nastaju opsežne ulceracije. Proces se odvija sporo i bezbolno.

Kako se organizam nalazi u povoljnom imunobiološkom stanju, dolazi do zacjeljivanja. Iznad fistula se stvaraju ožiljei prije nego što je proces u dubini smiren. Stvaraju se ožiljei u vidu mostića ili isprepletenih traka, ispod kojih može da se provuče sonda

Diferencijalna dijagnoza:

• sifilitična guma
• hronična piodermija

Dijagnoza:

• Klinička slika
• dermatološki pregled
• nalaz uzročnika

Terapija:

Kombinovanom primjenom tuberkulostalika u optimalnim dozama. Nakon kliničkog izlječenja terapiju treba produžiti još šest mjeseci.

Efikasnost terapije postiže se primjenoni četri tuberkulostatika zajedno. Najčešće prirnjenjujemo:

• Izoniazid 5-10 mg/kg dnevno
• Etambutol 20 mg/kg dnevno
• Rifadin 600 mg/dan
• Streptomicin (voditi računa o štetnom djelovanju na vestibularni aparat)