Tuberculosis Verrucosa Cutis

Definicija:

Tuberculosis verrucosa cutis je hronično oboljenje koje nastaje kao posljedica egzogene infekcije. Predilekciona mjesta su dorzumi šaka i stopala.

Etiopatogeneza:

Oboljenje najčešće nastaje kod bolesnika s aktivnom plućnom tuberkulozom brisanjem rukom sekreta iz nosa i usta (to je infekcija autolognim sojem). Infekcija može nastati i heterolognim sojem kod ljekara, anatoma, prosektora, a kod veterinara infekcija može biti uzrokovana i bovinim tipom.

Klinička slika:

Počinje eleviranim i tvrdim, bezbolnim, čvorićem, ljubičasto-plave ili crveno-smeđe boje. Čvorići se javljaju u grupicama, povećavajući se periferno i međusobno konfluiraju.

Širenje po periferiji ide sporo, promjena dobiva veće dimenzije, dok se u centru primjećuje regresija s umjerenom atrofijom. To promjeni daje serpiginozni izgled.

Evolucija je spora. Meduiim, ako je infekcija uslijedila bovinim tipom, evolucija može biti brza s apscediranjem kubitalnih i aksilarnih žlijezda.

Diferencijalna dijagnoza:

• obične bradavice
• karcinoma spinocelulare
• verukozna forma lihen rubera planusa

Dijagnoza:

• Klinička slika
• dermatološki pregled
• nalaz uzročnika

Terapija:

Kombinovanom primjenom tuberkulostalika u optimalnim dozama. Nakon kliničkog izlječenja terapiju treba produžiti još šest mjeseci.

Efikasnost terapije postiže se primjenoni četri tuberkulostatika zajedno. Najčešće prirnjenjujemo:

• Izoniazid 5-10 mg/kg dnevno
• Etambutol 20 mg/kg dnevno
• Rifadin 600 mg/dan
• Streptomicin (voditi računa o štetnom djelovanju na vestibularni aparat)