Paraliza nervus facialisa

Paraliza nervus facialisa
Paraliza nervus facialisa

Razlikujemo perifernu i centralnu paralizu nervusa facijalisa.

Periferna paraliza nervus facijalisa (periferni facijalis)

Povreda nervnog stabla najčešća je u facijalnom kanalu temporalne kosti. Svi mišići lica inervirani od facijalisa bit će podjednako paralizirani.

Supranuklearna paraliza facijalisa (centralni facijalis)

Jedra facijalisa dobijaju inervaciju za voljne pokrete lica iz donje trećine obiju hemisfera preko kortikobulbarnih puteva. Dio jedra iz kojih polaze vlakna za gornji dio lica, palpebralne i frontalne grane, ima obostranu korteksnu inervaciju, dok dio jedra iz kojega polaze vlakna za donji dio lica dobijaju inervaciju samo iz kontralateralne (suprotne) hemisfere.

Prilikom oštećenja kortikobulbarnog puta biće oštećena inervacija muskulature donjeg dijela lica. Gornji dio mimične muskulature bit će pošteđen.

Najčešće oboljenje n. facialisa je Bellova paraliza.

Bellova paraliza

Bellova paraliza predstavlja najčešći oblik paralize nervusa facijalisa perifernog tipa.

Etiologija

Etiologija nije poznata. Često se kao uzrok navodi prehlada, npr. sjedenje pored otvorenog prozora u automobilu ili vozu. Dovodi se u vezu sa herpes siplex-om.

Klinička slika

Bellova paraliza je akutno oboljenje n.facialisa koje se manifestuje mlitavom slabošću polovine lica. Bolesnik obično ujutro primijeti da su mu se usta “iskrivila”, i misli da je paralizovana zdrava strana, jer ona vuče usta na svoju stranu. Obrva je spuštena i bolesnik ne može da nabere čelo.

Oko je otvoreno, pri pokušaju da se zatvori jabučica krene prema gore i vani (Bellov fenomen), suze se prelijevaju preko donjeg očnog kapka. Usna je opuštena na bolesnoj strani, hrana se nakuplja između obraza i desni. Pri pokazivanju zubi, evidentna je slabost polovine m. orbicularis orisa.

U zavisnosti od lokalizacije lezije može se javiti čista motorna slabost, ili se osim slabosti može javiti i gubitak okusa na prednje dvije trećine iste strane jezika uz bolnu hiperakuziju (pojačana osjetljivost na normalan zvuk). U 7% ovih bolesnka paraliza može da se javi dva ili više puta.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, kliničkog pregleda, rendgenskog snimka, otološkog pregleda, sve u zavisnosti od mogućeg uzroka. Nalaz u likvoru je najčešće normalan. Pleocitoza (povećanje broja ćelija u nekoj tečnosti) ukazuje na to da nije u pitanju idiopatska Bellova paraliza već neki poznati uzrok paralize facijalisa (HIV, borelioza, herpes zoster, sarkoidoza).

Prognoza je uglavnom dobra. Povoljan prognostički znak je rana pojava pokreta pojedinih mišića. Nepotpuna paraliza također ima više izgleda za izlječenje.

U diferencijalnoj dijagnozi treba isključiti oboljenje unutrašnjeg uha, poliomijelitis, Gilen-Barreov sindrom, difteriju i tetanus.

Liječenje

U liječenju se primjenjuju kortikosteroidi ili ACTH u kratkim kurama. Preporučuju se i fizikalne mjere koje mora da sprovodi sam bolesnik, zagrijavanje polovine lica postavljanjem toplog (ne vrelog) termofora ispred uha, masaža lica i voljna aktivacija bolesnih mišića pred ogledalom (nabiranje čela, zatvaranje očiju, pokazivanje zubi).

Poslije dvije nedelje treba sprovoditi galvansku stimulaciju nerva. Preko noći treba oko zatvoriti i pokriti gazom da ne dođe do sušenja rožnjače oka. Oporavak je dobar u oko 80% slučajeva i zato je potrebno nekoliko nedelja do nekoliko mjeseci, a kod starijh osoba 1-2 godine. Kod teških paraliza koje se održavaju više od pola godine, dolazi u obzir plastična korektivna operacija lica.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.