

Prema tome, da li su povrede nanesene na živom, umirućem ili na mrtvom tijelu, razlikujemo zaživotne, agonalne i postmortalne povrede.
ZAŽIVOTNE POVREDE
To su one povrede, koje su nanesene za vrijeme života (intra vitam) ondosno na živom tijelu.
VITALNE REAKCIJE
Da bi razlikovali zaživotnu (intravitalnu) povredu, od one koja je nanesena na lešu, služe nam sve one reakcije, koje se razvijaju prije smrti – To su vitalne reakcije.
Vitalne reakcije mogu biti cirkulacione, inflamacione, degluticione i respiracione, već prema tome iz koje oblasti vitalnih pojava potiču.
LOKALNE VITALNE REAKCIJE – one koje su izražene samo na mjestima oštećenja tkiva
– Primarne lokalne vitalne reakcije su:
– grušanje krvi, tromboza povrijeđenog krvnog, suda,
– infiltracija krvi,
– hematom,
– retrakcija.
– Sekundarne (kataboličke) vitalne reakcije spadaju
– inflmacioni procesi,
– stanična reakcija i
– emigracija krvnih stanica.
– Tercijarne (anaboličke) vitalne reakcije spadaju
– resorpcija,
– proliferacija stanica i
– stvaranje vlakana.
OPŠTE VITALNE REAKCIJE – ispoljavaju se na predjelima tijela udaljenim od mjesta oštećenja. U opšte vitalne reakcije ubrajamo:
Haemorrhagia, (effusio sanguinis), opšta iskrvavljenost;
Embolia (adiposa, aeria, thrombotica, parenchimatosa) ;
Aspiratio (sanguinis, liguoris, contentionis ventriculi i dr.)
Deglutitio (gutanje) sanguinis, liguoris, corporis alieni itd.
Vitalne reakcije kao što su haemorrhagia, embolija, thrombosis, aspiratio, deglutitio i inflamatio, nalaze se isključivo i samo kod zaživotnih povreda. To su apsolutne vitalne reakcije.
AGONALNE POVREDE
Agonalne povrede mogu biti nanesene za vrijeme agonije i najčešće su zadesnog porijekla. Dešavaju se prilikom ukazivanja pomoći umirućima, bilo od strane ljekara ili od prisutnika. Na primjer forsirano vještačko disanje i pri tom prelomi rebara, rupture organa.
Ubilačke agonalne povrede su izuzetne.
SINKOPALNE I LIPOTIMIČKE POVREDE
Agonalne povrede mogu nastati i usljed ropca zbog tjelesne klonulosti ili zbog onesvješćenja. To su sinkopalne i lipotimičke povrede. I jedne i druge su zadesne,
– sinkopalne nastaju prilikom padanja usljed tjelesne klonulosti, a
– lipotimičke nastaju pri padanju usljed onesvješćenja.
Sinkopalne i lipotimičke povrede najčešće su:
– mehaničke – najčešće u obliku oguljotina, nagnječina, krvnih podliva, zatim razderina, ali i sjekotina, ubodina itd
– fizičke (opečenost i ofurenost), kao i
– asfiktične (utopljenje).
Lokalizacija povreda je vrlo karakteristična i za sinkopalne i za lipotimičke povrede. To su istureni predjeli tijela a najčešće glava i gornji i donji udovi:
– Glava – na glavi su to čeoni predio, potiljačni i sljepočni predio,
– Gornji i donji udovi – na udovima: rame, lakat, šaka, kuk, koljeno,
Obolenja koja izazivaju sinkopalne ili lipotimičke povrede su ona, koja su praćena sinkopom ili lipotimijom, kao na primjer: epilepsija, apopleksija, stenokardije, itd. Tako i neke povrede, nesmrtonosne ili smrtonosne, usljed padanja mogu imati za posljedicu povrede sa karakterističnom lokalizacijom.
Sudska medicina