Svakako jedna od najtežih komplikacija u babinjama. Nadovezuje se, iz ranije pomenutih razloga, češće na flebotrombozu a rjeđe na tromboflebitis, kada je tromb upalnim procesom čvršće fiksiran za zid krvnog suda u kojem se javi.
Obično između 6. i 12. dana, iznenada, češće kada se bolesnica pokrene ili ustane iz postelje, a rjeđe i bez ikakvog povoda, javljaju se znaci embolije, koji zavise od veličine otkinutog trombusa, odnosno od kalibra i značaja krvnog suda koji je njime začepljen. Pri začepljenju same plućne arterije ili jedne od glavnih njenih grana smrt nastupa trenutno. Ako je embolus začepio veće ogranke, ali ne tako velike i značajne da njihovo začepljenje izaziva trenutnu smrt, nastaju veoma teški znaci embolije, praćeni opštom slabošću i prostracijom, osećanjem nedostatka vazduha i gušenjem, probadima u grudima i kašljem sa iskašljavanjem sukrvičavog ispljuvka. Bolesnica je izrazito bleda, nemoćna i uplašena. Koža joj je natopljena hladnim znojem, a puls veoma ubrzan, sitan, jedva opipljiv. Maksimalan i minimalan arterijski pritisak je veoma nizak. U takvoj situaciji terapija se sastoji u imobilizaciji i ležanju bolesnice, uz davanje kiseonika i sedativa, čak i malih doza morfijuma, zatim u intravenskoj primeni novokaina (obično 10 ml 0,5% novokaina), radi popuštanja spazma zapušenog suda. Osim toga, daju se i ostala sredstva koja izazivaju širenje perifernih krvnih sudova, medu kojima i hidergin. Istovremeno treba dati PH 203, i radi sprečavanja daljeg zgrušavanja krvi, antikoagulantna sredstva uz redovnu kontrolu bolesnice (likvemin, hepaiin, dikumarol). Uz ovo kauzalno lečenje treba dati i antibiotike. Bolesnicu treba duže vrijeme držati .u postelji i dozvoliti joj da ustaje tek više dana po iščezavanju svih simptoma.
Pri začepljenju manjih ogranaka plućnih arterija, težina simptoma srazmerna je kalibru i važnosti začepljenog suda i obično se ispoljava simptomima plućnog infarkta, koji može pogrešno da se shvati kao bronhopneumonija.
Smrt porodilje u porođaju
Smrt porodilje predstavlja pravu tragediju u porodilištu i veoma se retko dešava u savremenom akušerstvu kod spontanog vaginalnog porođaja. Ipak, u izvesnom veoma malom procentu može doći i do ove najteže komplikacije. Smrtni ishod je mnogo češći kod komplikovanih i operativno dovršenih, nego kod spontanih porođaja, lako se danas carski rez smatra veoma sigurnom operacijom, ipak ova intervencija u pojedinim akušerskim ustanovama dostiže čak do 1% smrtnosti. Smrtni ishod u toku porođaja može nastati i prilikom nepravilno indikovanih i grubo izvedenih vaginalnih akušerskih operacija, u prvom redu visokog ili srednjeg forcepsa i unutrašnjeg okreta ploda. Zbog toga se danas ove opasne intervencije sve više napuštaju i zamenjuju manje opasnim carskim rezom. Smrtni ishod u porođaju može, zatim, da se desi usled inverzije uterusa, rupture ovog organa, plućne embolije, naglog prestanka srčane radnje, eklampsije i drugih teških ekstragenitalnih oboljenja koja se u toku porođaja pogoršavaju. Najčešći neposredan uzrok smrti porodilje u toku porođaja su, nažalost, još uvek iskrvarenja i šok. Iskrvarenje nastaje kao posljedica atonije uterusa ili pak rupture uterusa, l u jednom i u drugom slučaju klinička slika je veoma dramatična i, ako se operativna pomoć ne pruži odmah, porodilja vrlo brzo umire. Isto tako, dramatična je situacija i kod krvarenja zbog placente previje ili poremećaja u koagulaciji krvi, u prvom redu zbog hipo i afibrinogenemije. Ponekad su veoma opasna i produžena osrednja krvarenja koja na prvi pogled ne izgledaju alarmantna i koja se najčešće javljaju u postplacentnom porođajnom dobu. Opisani su slučajevi smrti porodilje u četvrtom porođajnom dobu usled iskrvavljenja. Zbog toga porodilju u to vrijeme treba stalno kontrolisati. U svim slučajevima krvarenja, pored hitnog otklanjanja njihovog uzroka, porodilji treba što prč nadoknaditi izgubljenu kn7 i tečnost davanjem krvi odgovarajuće grupe ili, ako nema, krvi davanjem njenih zamena ili fiziološkog rastvora. Od uzroka krvarenja treba pomenuti i inverziju uterusa, koja može biti praćena, sem krvarenjem, i pojavom vrlo teškog, a ponekad i smrtonosnom šoka.
Be the first to comment