Međustanični spojevi nalaze se u većini tkiva, ali su najizraženiji u epitelnom tkivu. Epitelne stanice vrlo su čvrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake mehaničke sile. Adhezija je izražena u epitelnim tkivima koja su izložena silama rastezanja i tlaka. To čvrsto povezivanje omoguduju kadherini – porodica transmembranskih glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija. Povezivanju služe i međustanični spojevi – mjesta adhezije, ali i supstance koja spriječavaju prolaženje tvari kroz međustanični prostor (paracelularni put), a uz to i tvorbe koje omogućuju komunikaciju među stanicama.
Prema funkciji imamo:
- Pričvrsni spojevi – zonulae adherentes, hemidezmosomi i dezmosomi
- Nepropusni spojevi – zonule occludentes
- Komunikacijski spojevi – tijesni spojevi i ( hemijske sinapse)
Čvrsti spojevi ili zonule occludentes
- Nalaze se pri samom vrhu stanice.
- Elektronskim mikroskopom ta ograničena područja imaju pteroslojan izgled.
- Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde međusobno povezani u mrežastu strukturu.
- Broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela : manje veznih mjesta –> veća propusnost za vodu i otopine, pa je osnovna funkcija stvaranje čvrste barijere, koja sprječava protok tvari između epitelnih stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od površine prema bazi i obrnuto)
- Formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica
Zonula adherens
- Smatra se da služi povezivanju susjednih stanica
- Prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata – koji se ugrađuju u ploču guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane
- potječu od završne mrežice – tvore je aktinski mikrofilamenti, intermedijarni filamenti i spektrin
Tijesni spoj ili nexus
- blisko postavljene susjedne stanične membrane
- može se nalaziti bilo gdje na lateralnim plohama mnogih epitelnih stanica
- nalaze se u gotovo svim tkivima sisavaca osim u skeletnom mišićnom tkivu
- bjelančevine tijesnog spoja – koneksini – tvore heksamere s hidrofilnom središnjom porom (konekson), taj hidrofilni kanal povezuje citoplazme dviju susjednih stanica
- omoguduju prolaženje čestica molekularne mase manje od 1500 Da iz jedne u drugu stanicu (hormoni, cAMP, GMP, te ioni)
- primjer je srčani mišić, u kojem tijesni spojevi omoguduju usklađene otkucaje srca
- mogu se uspostaviti između prethodno odvojenih stanica
- inhibitori mijene tvari, pogotovo oni koji blokiraju oksidativnu fosforilaciju, mogu spriječiti stvaranje novih spojeva ili prekinuti one koji ved postoje
- novi spojevi mogu nastati bez sinteze bjelančevina, nakupljanjem podjedinica koje su difuzno razmještene u staničnoj membrani
- povećan Ca2+ u stanici ili pad pH citoplazme uzrokuje zatvaranje kanalaa.
Dezmosom ili macula adherens
- Je složena ovalna tvorba smještena nasuprot druge iste takve na površini susjedne stanice
- tu su membrane ravne i međusobno razmaknute nešto više od uobičajenih 20 nm (>30, a za usporedbu tijesni spojevi su oko 2nm)
- s unutrašnje strane membrane stanice nalazi se pričvrsna ploča – kružna nakupina guste tvari, koju izgrađuju najmanje 12 bjelančevina
- u epit. stanicama u nju su usidrene skupine citokeratinskih intermedijernih filamenata koji se tu savijaju i vraćaju u citoplazmu čineći tvorbe poput sigurnosne igle.
- funkcija: osiguranje čvrste povezanosti među stanicama
- intermedijarne filamente koji se vežu za dezmosome u neepitelnim stanicama izgrađuju proteini dezmin ili vimentin.
Hemidezmosomi
- Nalaze se na dodirnoj površini između nekih epitelnih stanica i njihove bazalne lamine
- dok u dezmosomu pričvrsna ploča sadržava uglavnom kadherine, u hemidezmosomu ploču izgrađuju integrini
- oni su porodica transmembranskih proteina koji su receptori za molekule izvanstaničnog matrixa (laminin i kolagen tipa IV)
Be the first to comment