Klinička slika i dijagnoza karcinoma testisa - Zdravlje
Naslovna » Ostale kategorije » Hirurgija » Klinička slika i dijagnoza karcinoma testisa

Klinička slika i dijagnoza karcinoma testisa

Na rak testisa otpada samo 1% svih oblika raka kod muškaraca u SAD-u. Svake godine u SAD-u, kod otprilike 8000 muškaraca potvrdi se dijagnoza raka testisa, a oko 380 muškaraca umre od ove bolesti.

Rak testisa najčešće se javlja kod muškaraca između 20 i 39 godine života i najčešći je oblik raka kod muškaraca između 15 i 34 godine života.

Najčešće se javlja kod bijelaca, pogotovo kod muškaraca skandinavskog porijekla. Stopa raka testisa više se nego udvostručila tokom posljednjih 40 godina, ali se tek nedavno počela povećavati kod pripadnika crne rase. Razlog razlika po rasnoj osnovi kada je u pitanju učestalost ovog oblika raka nije poznat.

Klinička slika karcinoma testisa

Klinička slika karcinoma testisa ide u rasponu od asimptomatskog čvora ili otekline koja se zapaža pri vlastitom pregledu testisa do zaduhe izazvane opsežnim pulmonalnim metastazama.

Većina karcinoma testisa javlja se u dobi ispod 40 godina starosti, a ljude treba naučiti da promptno traže liječnički savjet u slučaju bilo kakve promjene u prethodno zdravim testisima, kao što je prisustvo neke nakupine, osjećaj težine, bol, tvrdoća i oticanje.

Drugi uzroci testikulamih tumora su hidrocela, epididimitis, spermatocela i orhitis, ali da bi se smanjilo vrijeme do dijagnoze, liječnici bi svaki tumor u testisima trebali smatrati malignim dok se ne dokaže suprotno.

Pacijenti s tumorima testisa mogu osjećati bol zbog pridruženih netumorskih lezija, kao što je to epididimitis.

U vrijeme postavljanja dijagnoze se može također pojaviti bol u leđima ili abdominalna bol zbog retroperitonealne adenopatije, gubitak težine, zaduha zbog metastaza na plućima, gineokomastija, supraklavikularna limfadenopatija i urinarna opstrukcija.

Dijagnoza karcinoma testisa

Većina karcinoma testisa se dijagnosticira zahvaljujući simptomima vezanim za testise, ali jako kasno postavljanje dijagonoze je uobičajeno a razlog je previd liječnika i pacijenata.

Zato treba u srednjim školama podržati programe podučavanja osobnog pregleda testisa. Zahvaljujući tim programima rano se dolazi do dijagnoze pa tako i do uspješnijih ishoda liječenja.

Sonogram testisa može pomoći u utvrđivanju prisutnosti parenhimske abnormalnosti. Magnetska rezonancija testisa može pružiti korisne podatke kada su rezultati fizikalnog pregleda i ultrazvuka testisa dvojbeni.

Kada se posumnja na dijagnozu neoplazme testisa, treba odvojiti uzorak krvi, prije orhidektomije, kako bi se kasnije utvrdili tumorski bilježi, glikoproteini alfafetoprotein (AFP) i humani korionski  gonadotropin (hCG).

Korektan operacijski pristup je vrlo radikalna ingvinalna orhidektomija. Transskrotalnu biopsiju testisa ili transskrotalnu orhidektomiju nikada ne treba izvršiti ako je rak testisa vjerojatna dijagnoza.

Budući da se limfna drenaža testisa (do retroperitonealnih limfnih čvorova između LI i L3) razlikuje od one skrotuma (do površinskih i duboko ingvinalnih čvorova u preponama), incizija skrotuma kada je riječ o karcinomu testisa može predisponirati razvoju lokalnih recidiva i metastaza u ingvinalne limfne čvorove. Do ovoga rijetko dolazi u slučaju visoko radikalne ingvinalne orhidektomije.

Podijelite sa drugima...Share on FacebookShare on TumblrTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+
Tekst objavio: Dervis Deljo
Tag

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *